sport.ba @sport.ba
U ovo malo mirnije vrijeme, nakon što smo osvojili tri boda u Andori, a u želji da se održi atmosfera koja je itekako važna za uspjeh, ne bi bilo loše sjetiti se nečega lijepog ili, bolje rečeno prelijepog, prije svega dobrog.
Dobrog igrača, odličnog čovjeka.
Sjećam se mojih razgovora sa Papetom i njegovih riječi za Misketa.
Sve superlativi, bez rezerve, bez suzdržavanja i što je najvažnije, bez pretjerivanja.
Pape, koji je i sam bio veliki igrač, znao je šta ima vrijedno u Misketu. Tome moram dodati da je isto tako veliki fudbaler i u to vrijeme selektor BiH imao pravo oko.
Baka ga je 18. februara 2004. godine po prvi put stavio u reprezentaciju.
Dva velika fudbalera bili su jednoglasni: Miske je veliki igrač i to se nediskutuje. Bravo Papetu i Baki za Misketa, ali i bravo Misketu za sve 84 utakmice i 25 golova koliko je postigao.
Ja sam bio igrač i ja znam koliko je teško održati kontinuitet u reprezentaciji i kao vezni igrač postići 25 golova, po čemu je od Zvjezdana Misimovića bolji samo Edin Džeko.
Kažem naših, jer ih je dao za našu reprezentaciju i vjerovatno isto toliko asistencija.
Hvala ti Miske u ime svih. Od navijača, pa do tvojih saigrača.
Najveće priznanje koje jedan fudbaler može dobiti je ono koje dobije od drugih igrača.
Ti si to dobio od svih od tvojih trenera , selektora i saigrača i možeš čiste savjesti otići u fudbalsku penziju.
A, lično bih te zamolio kao navijač da ne ideš daleko od fudbala. Tu ti je mjesto, a fudbal treba fudbalere, a ti možeš još puno mu dati.
Na drugi način, ali na način koji samo ti znaš.
Naš fudbal je dao velikane: Ferhatovići, Osimi, Mujići, Vujovići, Bajevići, Fazlagići, Marići, Muftići, Musemići, Hukići, Renići, Sušići, Sliškovići, Pašići, Kajtazi, Kovačevići... (da ne zaboravim nekoga op.a.), za to bi mi trebale tri rubrike...
Ti imaš moralnu obavezu prema fudbalu, a i našoj omladini koja tek dolazi na scenu.
BiH te treba.
