"On nije bio siromašan. On je bio više od toga. On je živio u bijedi"

Razočarali su se mnogi kada je Bayern na žrijebu za četvrtfinale Lige prvaka izvukao Porto. 

Ipak je to jedan od rijetkih velikih klubova koji odolijevaju zubu vremena i sa malo – ili bar mnogo manje novca od konkurencije – podsjećaju na neka stara, romantičnija vremena. Gdje baš Bayern? Uništiće ih! 

Ispostavilo se međutim da je bavarski gigant ispoljio svoju autodestruktivnu stranu, a Porto je ipak dovoljno velik da takve stvar ne prašta. Dva gola Ricarda Quaresme i jedan Jacksona Martineza bila su dovoljna za 3:1 na stadionu Dragao i glavobolju Pepa Guardiole pred revanš u Minhenu.

Jer Bayern će morati da barem dva puta zatrese mrežu Porta, a to nije tako lako. I pritom će morati da sačuva mrežu netaknutom, a to je pakleno teško kad protiv sebe imaš Martineza. Naučili su to Bavarci na teži način, iako su Xabi Alonso i Dante kardinalnim greškama značajno pomogli Kolumbijcu da još jednom skrene pažnju evropskim velikanima. 

Radi on to već neko vrijeme, ali uvijek je bilo nešto što je kočilo odlazak u neku jaču ligu od Primeire. Prvo se pričalo da mu treba previše šansi da bi pogodio, pa je problema bio Portov zahtjev da za sada već 28-godišnjeg golgetera dobije 40.000.000 eura (u međuvremenu je otkupna klauzula spuštena na 35.000.000)... Martinez je na svaku dilemu odgovorio – na terenu. Navikao je on da ga gledaju sa osmjehom. Još od malih nogu.

Jacksonobi počeci su naime klasična priča o siromašnim Južnoamerikancima koji su iz prašine dosegli do zvijezda. 

Skauti Independientea iz Medelina su ga primjetili još 2004. godine na jednom lokalnom turniru, ali je šansu umalo odnio vjetar pošto Martinezovi roditelji nisu imali novca da ga pošalju na 200 kilometara dalek put. 

Na kraju se otac skrpio, a Jacksonov prvi trener Pedro Sarmiento nastavio je da se bori za dobrobit uistinu izgladnelog dječaka. Novca  za zdravu ishranu jednostavno nije bilo u porodici Martinez.

"Dešavalo se da po sedmicu dana tumara gladan. Živio je u očajnim uslovima. Lično sam morao da mu kupujem šorceve, kopačke i čarape za trening. On nije bio siromašan. On je bio više od toga. On je živio u bijedi", priskećao se nedavno Sarmiento u intervjuu za portugalski Maisfutebol, a krajem prošle godine u tekstu za ugledni Four Four Two podsjetio ugledni novinar Tom Kundert.

Jackson je to naravno znao. I tu stižemo do novog problema...

"Zid! Usta nije otvarao od sramote. Uvijek je kasnio na trening. Ja vičem, on ne odgovara. A onda su mi otkrili da je kasnio jer nije imao pare za prevoz. Pješačio je. Svaki dan. Dva sata ovamo. Dva sata nazad. U džepu nije imao ni pezos. Tada sam ga doveo da živi kod mene".

Problemi tu nisu prestali. Trebalo je vremena da sve dođe na svoje mjesto. Na debiju su ga navijači izviždali. 

Trener ga je sklonio sa strane kako bi ga sačuvao od pritiska. Sledeći put kada ga je uveo na teren...

"Uništio je rivala. Igrao je sa bijesom u očima. Nakon toga mu niko više ništa nije prigovarao".

Još je Jackosn bio daleko od lagodnog života. Prvi ugovor mu je donosio 400.000 pezosa, odnosno oko 172 eura. 

Drugi duplo više. Za momka koji je živio na hljebu - nekad i manje - sasvim dovoljan motiv da izdrži. I izdržao je. I uništio Bayern.