sport.ba @sport.ba
Čelnici Borussije Dortmund u maju 2008. odlučili su reći - dosta.
Thomas Doll bio je posljednji u nizu neuspjelih pokušaja da se zamijeni legenda kluba (kasnije omražena figura) Matthias Sammer, koji je nakon skoro četiri godine otpušten u julu 2004.
Mogao se Matthias pohvaliti prvom titulom prvaka države nakon šest godina (2000./01), ali šesta pozicija koncem sezone 2003./04 natjerala je upravu da posegne za drugim rješenjem.
Uslijedio je neuspješan projekt zvani Bert van Marwijk, a nije se proslavio ni Jürgen Röber, koji, kako kaže, nije mogao „doprijeti do tima“.
Kap koja je prelila čašu bio je angažman Thomasa Dolla, koji je jedinu kompletiranu sezonu završio na razočaravajućem 13. mjestu, što je zapravo bila peta uzastopna sezona kako klub završava u sredini tabele te najgora pozicija još od 2000. godine.
Doll je bio dokazano ime, njegovi rezultati u HSV-u zaista su bili fascinantni, ali u Dortmundu, izgleda, nijedan trener nije mogao uspjeti.
Zato se činilo se vrlo konfuznim imenovanje Jürgena Kloppa za njegovog nasljednika, tim prije što harizmatični stručnjak nije uspio vratiti ekipu Mainza u Bundesligu, nakon čega je podnio ostavku.
Godine su bile na njegovoj strani, a mlad trener sa jasnom i snažnom idejom kako želi voditi ekipu je uvijek atraktivan izbor za svakog progresivnog vlasnika kluba.
„Moj cilj je vratiti Borussiju tamo gdje i pripada. Postojat će jasan plan, koji će karakterizirati ekstremna disciplina, ali se mora temeljiti na zajedništvu. Oni koji se ne budu pridržavali pravila, sigurno neće igrati u mojoj ekipi“, poručio je Klopp na svom predstavljanju.
U svojoj prvoj godini potrošio je tek 2 miliona eura i to na Nevena Subotića, koji je stigao iz njegovog Mainza kao zamjena za Christopha Metzeldera. Ta simbolička promjena pravi je odraz revolucije na Westfalenu – Spori, ostarjeli defanzivac žrtvovan je u korist dinamičnog mladog igrača koji je znao igrati sa loptom, a ova shema postepeno se implementirala tokom narednih sezona, što je prvo rezultiralo plasmanom u Evropsku ligu, a potom i osvajanjem šampionske krune.
Mnogo timova uspjelo je oteti titulu velikom Bayernu u Bundesligi, ali skoro uvijek se radilo o one-hit wonderu. Stuttgart, Wolfsburg, Werder, kao i Dortmund, osvajali su titule posljednjih godina, ali nikada nisu mogli ponoviti takav uspjeh. Bavarci su bili previše veliki, previše snažni i previše bogati da bi dopustili još jedno iznenađenje pa minhenski gigant nije propustio osvojiti titulu dvije godine zaredom još od Dortmundovih back-to-back titula sredinom 90-ih.
Nakon osvajanja prve salatare, Klopp je na početku sezone 2011./12 znao kako bi druga uzastopna titula bila od monumentalne važnosti. Uradio je to sa rekordnim brojem bodova...
Kloppo je taj uspjeh načinio duplom krunom tako što je savladao Bayern u finalu njemačkog kupa i uistinu postao „trn u oku“ najslavnijem njemačkom klubu, sa pet pobjeda iz pet utakmica u sezonama 2010./11 i 2011./12.
Izraz gegenpressing postao je sinonim za plavokosog stručnjaka. Trčati konstantno svih 90 minuta i pritiskati protivnika u posjedu lopte tako da nema mnogo vremena za razmišljanje. Niko se nije mogao oduprijeti tako agresivnoj defanzivnoj taktici, koja je promijenila gledište mnogih trenera.
Milioneri nisu samo razbijali bavarsku mašinu na terenu, već su to počeli raditi i van njega dovođenjem Marca Reusa. Allianz Arena nije viša bila mjesto okupljanja najtalentovanijih njemačkih fudbalera. Naprotiv, sve više ih je privlačilo igrati za Kloppa.
Međutim, nemilosrdni Bayern zaustavio ih je u pohodu na treću uzastopnu titulu u sezoni 2012./13, mada su još uvijek pružali fantastične partije, posebno u Ligi prvaka. Trojac Lewandowski/Gotze/Reus odveo ih je sve do finala na Wembleyu. Prikladno, za protivnika su dobili Bayern, koji je dramatičnim pogotkom Arjena Robbena slomio srca većem dijelu fudbalskog svijeta. Bio je to početak kraja.
Upravo te večeri potvrđeno je kako Mario Gotze prelazi u omraženog rivala, a njega nije bilo tako „lako“ zamijeniti kao Kagawu i Sahina ranijih sezona.
Borba je i dalje trajala, ali konačni epilog se sve jasnije nazirao. Bayern je ponovo bio šampion, a narednog ljeta uslijedio je odlazak i drugog simbola Roberta Lewandowskog, naravno, u Munchen. Ako su dvije godine uspjevali krpiti rupe, treću nisu bili u stanju. Nikad gori Dortmund veći dio ove sezone tavorio je pri dnu Bundeslige, a Klopp je osjetio kako je rastanak sve bliže.
U srijedu je odlučio dobrovoljno odstupiti nakon sedam godina na Westfalenu. Mogao je jednostavno „zaboraviti“ na ovu sezonu i posvetiti se rebuildingu ekipe. Dortmund ga sigurno ne bi otpustio. Da su to i namjeravali, sigurno bi uradili prije Božića, kada je ekipa bila u katastrofalnom stanju.
No, čvrsto je vjerovao kako postoji osoba koja bi u ovom trenutku posao radila bolje od njega.
„Nisam više gospodin savršeni za Borussiju. Ne smijemo se ponašati kao u romantici. Ovaj klub u svakom trenutku zaslužuje savršenog trenera“, kazao je Klopp na emotivnoj press konferenciji.
Nije sve bilo u čudnim greškama, čestim povredama i lošoj sreći. Kloppovoj „trkačoj mašini“ jednostavno je nestalo goriva.
Dao je naslutiti kako je propast krenula i od nemogućnosti pravovremenog reagovanja.
„Odlučio sam se sada za ovaj potez kako bi se svi u klubu prilagodili planovima“.
Očito se ovo odnosilo na Lewandowskog i Gotzea, koji su svojim prelascima u Bayern zagorčali život bivšim poslodavcima. Ni najveći fudbalski umovi ne mogu konstantno pobjeđivati u ovakvim situacijama.
Prostora za grešku bilo je sve manje, a Klopp nije morao samo dovoditi odgovarajuću zamjenu u odgovarajuće vrijeme. Bilo je potrebno dovesti fudbalera sa odgovarajućim mentalitetom, koji će se moći uklopiti u specifičan stil na Westfalenu. To je značilo kako bi svaki transfer morao biti savršen, a još u skladu sa skromnim budžetom i silom koja se zove Bayern.
Upravo zbog toga je vjerovatno kako Kloppov naredni klub neće biti još jedan Dortmund, ili u sadašnjosti Atletico Madrid. Gotovo sigurno je kako će se raditi o gigantu.
Ipak, tužna bajka bi mogla završiti sa sretnim krajem.
„Moja posljednja želja je završiti na što boljoj poziciji u ligi i osvojiti njemački kup, nakon kojeg bi paradirali ulicama Dortmunda sa trofejem“.
Već možete pogoditi ko im stoji na putu do finala...
