sport.ba @sport.ba
Prije manje od godinu dana Hatem Ben Arfa je nosio dres Hull Cityja pokušavajući shvatiti šta je za ime Boga miloga menadžer Tigrova Steve Bruce želio od njega na terenu, u ekipi koja se borila za opstanak u ligi (što na kraju nisu uspjeli, iako je Ben Arfa mnogo ranije napustio KC stadion).
Šest mjeseci kasnije, Ben Arfa je bio u Parizu, nezaposlen, igrajući mečeve „pet na pet“ sa svojim prijateljima, pokušavajući ostati u kakvoj takvoj formi. Međutim, prošle nedjelje je postigao gol sezone u dosadašnjem dijelu francuskog šampionata; prihvatio je loptu na 35 metara od suparničkog gola, predriblao je šest fudbalera St. Etiennea i završio je nevjerovatnu solo-akciju udarcem desnom nogom (iako gotovo uvijek puca lijevom), čime je doveo Nicu u prednost od 3-1.
Njegova karijera je pravi „rollercoaster“: U lijepe uspomene spadaju oni trenuci čiste genijalnosti poput onog u nedjelju, ili gola Blackburnu u dresu Newcastlea 2012., ili onaj protiv Boltona godinu kasnije. Ono po čemu ćemo ga nevoljko pamtiti su trenuci slabosti obilježeni svađama i tučama.
Januar 2015. Nakon kratke, tromjesečne avanture u Hullu, FIFA je Ben Arfi onemogućila prelazak u Nicu, jer je već igrao za dva kluba u sezoni (Newcastle U-21 i Hull). Francuz je bio toliko shrvan da je razmišljao čak i o okončanju karijere. Njegov agent Michel Ouazine također je bio uznemiren i plašio se kako će veliki talent skliznuti u ponor. Svi su se pitali da li ćemo ga više ikada vidjeti na terenu, a kamoli u najboljem izdanju.
No, Ben Arfa je feniks. On će se uvijek izdići iz pepela. Kada mislite da je poražen i gotov, on se uvijek vrati, iz prostog razloga što ne možete oteti njegov čudesni talent.
Ukoliko je neko zaboravio, ili možda nije znao, Ben Arfa je član one zlatne generacije francuskog fudbala, zajedno sa Karimom Benzemom, Samirom Nasrijem i Jeremyjem Menezom. On je uvijek bio najtalentovaniji. Jedini ljevak među njima, bio je najdarovitiji. Benzema je imao osjećaj za gol, Nasri fudbalsku inteligenciju, Menez brzinu i nepredvidljivost, ali je Hatem bio na jednom drugom nivou. Trebao je imati najzapaženiju karijeru među njima.
Ipak, razočaranja dolaze od čovjeka u duhu djeteta. On je želio igrati fudbal onako kako ga je i naučio igrati na jednom igralištu u predgrađu Pariza. Želio je protivnicima prebacivati loptu kroz noge, skidati paučinu sa golova, bježati od defanzivnih zadataka i oslanjati se isključivo na urođeni talent.
Put ga je i sa ovakvim mentalitetom odveo do Lyona, Marseillea, Newcastlea, francuske reprezentacije (13 nastupa, 2 gola). Osvojio je pet titula francuskog prvaka, jedan francuski kup i jedan francuski liga kup. Međutim, stvorio je i tenzije sa trenerima (Laurentom Blancom, Alanom Pardewom i Steveom Brucem prije svih), zbog svog jakog karaktera, tvrdoglavosti i lošeg stava.
Ben Arfa je sada na raskršću. Ima već 28 godina i nikada nije bio zreliji. U Claudeu Puelu je pronašao trenera koji ga razumije, pazi ga i sarađuje sa njim. Prekinuo je sa svim što mu je odvlačilo pažnju i riješio se loših navika. Još uvijek lomi protivnike, ali je sada njegova igra jednostavnija. Nica je sedma u šampionatu, a Hatem na kontu ima šest golova iz osam utakmica i prvi je strijelac lige zajedno sa Edinsonom Cavanijem.
„Sazrijevam. Imam više iskustva, pronašao sam neki balans u igri i odlično se zabavljam u Nici“, kaže Ben Arfa u poprilično umjerenom tonu kakav do sad nismo imali prilike čuti.
Hatem je igrač kojeg svako voli, ili barem niko ne mrzi, jer svi znamo da on radi stvari koje malo ko može uraditi u svjetskom fudbalu.
Novi on će morati pokazati malo više dosljednosti, sjaja i odlučnosti, a nešto manje poteza koji zabavljaju publiku. Za početak, lijepo ga je samo vidjeti kako zabija vanzemaljske golove.
