sport.ba @sport.ba
Intervju je bio u prostoriji iznad King Power stadiona i razgovor je prilično potrajao, ali Riyad Mahrez nije žurio.
Ustvari, nakon intervjua prvo je pogledao kroz prozor i gledao na teren.
Nakon nekoliko sekundi, i nije okrenuo glavu sa terena, rekao je: “Izgleda odlično, zar ne?”
To je kratka priča koja podržava sve ono što je Mahrez rekao u intervju koji je trajao pola sata: voli igrati fudbal. Apsulutno voli fudbal.
Bez obzira da li igra na ulici sa prijateljima ili na stadionu Premier lige. Bez obzira da li je u praznoj teretani, ili na stadionu prepunom Leicesterovih navijača.
Samo želi da igra. Želi da igra fudbal od kako ima pet godina.
U tim godinama, može se sjetiti kada je potpisao za klub u Sarcellesu, predgrađu u Parisu gdje je odrastao. To područje opisuje kao “veoma opasan geto”, ali je magična zvijezda koja je osvijetlila Premier ligu postala poznata u Leicesteru.
“Bio sam ulični fudbaler,” kaže dvadesetpetogodišnjak, čija nepredvidiva briljantnost ne izgleda tako.
“Svaki dan sam bio na ulici vježbajući razne vještine. Nisam bio u akademiji do svoje 19. godine.”
“Ako pogledate slike kada sam bio dijete, vidjećete da sam uvijek bio sa loptom – zbog toga sam bio mršav, propuštao bih večere. Mama mi je ostavljala hranu u mikrovalnoj.”
Nije imao vremena da jede jer je fudbal bio previše važan. Kada je bio tinejdžer, fudbal mu je postao važniji i od spavanja.
“Sjećam se da sam nekada igrao do ponoći ili do ranih jutarnjih sati. Znali smo kako da otvorimo salu. Sve bi pozvali i imali smo velike turnire,” kaže Mahrez, koji je tada imao 15-16 godina.
“Ljudi su mi govorili, ‘Ne bi trebao igrati u 4 ujutro. Tvoje tijelo se naviklo da se tada odmara, mogao bi se povrijediti’. Ali ja sam sve radio samo da igram.”
Tinejdžer Mahrez je doživio tragediju i izgubio je čovjeka koji je za njega uradio više od bilo koga drugog.
Riyadov otac, Ahmed, amaterski igrač, ga je savjetovao, vodio ga na utakmice i sanjao da njegov sin postane fudbaler, prije nego je njegovo srce stalo u 54. godini.
“Teško je izgubiti roditelja, naročito oca zato što je uvijek bio iza mene. Naš san je bio da postanem fudbaler.”
“Ovdje sam zahvaljujući njemu.”
Mahrezova posvećenost da uspije se samo povećala nakon gubitka. San je izgledao tako daleko. Do 18. godine je igrao za tim iz svog mjesta u francuskoj osmoj ligi.
Stvari su se popravile kada je potpisao za Le Havre, klub u Ligi 2 sa reputacijom za dovođenjem mladih igrača. Tamo, njegov talenat je bio dovoljno sjajan da privuče pažnju Leicestera.
Mnogi su govorili da je Alžirac previše mršav za engleski fudbal. Mislio je da su upravu. Nakon što je prešao u Leicester, Mahrez je bio ključni igrač u Leicesterovoj promociji iz Championshipa i prošlogodišnjeg spašavanja od ispadanja iz Premier lige.
Ove sezone, kao tim, su odlični. Mahrez izgleda kao transformisan igrač, iako je još uvijek isti ulični fudbaler iz Sarcellesa.
“Nisam baš isti, inače nikada ne bih dodao, ali to je moja stvar – igram kao da sam na ulici.”
“Kada imate loptu, slobodni ste.”
Sa pomoći Mahrezovih 16 golova i 11 asistencija, Leicesteru sada treba samo devet bodova za titulu, a Alžirac bi mogao dobiti nagradu za Najboljeg igrača godine.
Fokusirati se na vrijeme, bez zamišljanja kako će se bajka završiti, teško je.
“Kako prolazi svaki meč, sve je teže ne sanjati. Ponekad, razmišljam o osvajanju titule, ali onda stanem. O tome mislim poslije utakmice. Još nije gotovo.”
Karijera Riyad Mahreza će postati jedna od najzanimljivijih dijelova najveće priče Premier lige koja je ikada ispričana.
