sport.ba @sport.ba
Juventus je ovo ljeto očito shvatio kao period u kojem će trasirati put ka uspostavi dominacije ne samo u domaćem prvenstvu, gdje putem pet uzastopnih titula to očito imaju u rukama, već i na europskoj sceni.
Kao najaktivniji klub u dosadašnjem tijeku transfer roka, Juventus potezima poput dovođenja Higuaina i Pjanića šalje dvostruku poruku: dovoljno smo financijski moćni da ne samo dovodimo najbolje što nam se na tržištu nudi, već i direktno utječemo na konkurenciju. Roma i Napoli, kao jedini mogući konkurenti, makar to – kao što je i prošla sezona pokazala – zapravo i nisu, bili su prisiljeni prodati ponajbolje igrače Serie A koji (još) nisu u redovima Juventusa. Tako nešto je odavno odradio PSG u Francuskoj, a i Bayern u Njemačkoj.
Juventusov Calciopoli, skandal koji je 2006. klub ostavio osakaćenog ponosa i izbačenog u drugu ligu, ostavio je dubok trag na klupskoj filozofiji. Prošlo je dosta vremena gledanja rivalima u leđa, čak i po povratku u najviši rang, ali što je možda bilo još i bolnije po Bianconere; morali su gledati kako s jedne strane najbolji kadar iz godine u godinu napušta klub, dok su ih potencijalne akvizicije s druge strane izbjegavale u širokom luku, bojeći se neizvjesne Juventusove budućnosti, kao i činjenice da klub ne igra Ligu prvaka.
Tada su u klubu čvrsto odlučili krenuti u projekt povratka povjerenja i sjaja momčadi najtrofejnijoj talijanskoj momčadi. Trofeji jesu i uvijek će biti prioritet, ali ovdje je ključ bila uspostava dugoročne etabliranosti kluba i povratka na najveću scenu, onu europsku, kao momčadi koja nije prolaznik – već legitimni kandidat za najviše domete.
Kupnjom Higuaina zapravo su se ogradili od bilo kakvih konotacija kojim bi eventualnim odlaskom Pogbe u Manchester United ponovno reminiscirali taj duh kluba koji prodaje "obiteljsku srebrninu". Na kraju krajeva, oni po svemu sudeći ni ne trebaju prodavati Pogbu. Sada, praktički imaju dvije ekipe od kojih je jedna itekako konkurentna u europskim okvirima, a druga bi bez obzira na sve bila legitiman favorit za osvajanje Serie A. Ne vjerujete? Evo, pogledajte.
Na vratarskoj poziciji Gigi Buffon je još uvijek nezamjenjiva ličnost, kao i stoperski trojac ispred njega. Bonucci – Chiellini – Barzagli su ne samo osovina koja omogućava da Juve – kao i Italija – igra suvereno s trojkom u sredini, nego i osnova imidža Juvea kao "La Fidanzate d'Italia", gdje se profilira najbolje od onoga što Italija može ponuditi. Kao rotaciju njima imate Ruganija, ponajboljeg mladog stopera na Apeninima te iz Bayerna novopridošlog polivalentnog Mehdija Benatiju. Dakle, kombinaciju defanzivne stabilnosti i tehničke sigurnosti s loptom u nogama; ključna kombinacija za igru s trojicom u zadnjem redu. Što se bekovskih pozicija tiče, za široko i visoko postavljanje tu su Evra i Dani Alves kao iskusne kupovine koje još imaju nešto za reći, unatoč godinama. Ako je itko bolje poslovao po pitanju slobodnih igrača od Juventusa… Kao zamjene imate kapetana Švicarske, provjerenog Stephanea Lichtsteinera desno i nadolazećeg Alexa Sandra, velike želje Pepa Guardiole lijevo.
U vezi je nominalno prvi trojac Pogba – Marchisio – Khedira, no s problemom ozljeda koje muče potonji dvojac, uvođenje Pjanića kao odličnog duboko postavljenog playmakera i Benatije kao potencijalne zamjene Khediri na poziciji korektora u vezi Juventus dobiva dodatnu širinu putem igrača koji bi u većini prominentnih europskih klubova bili gotovo sigurni starteri. Ovisno o formaciji, odluči li Max Allegri ponovno rotirati između 3-5-2 i 4-3-1-2/4-3-3, otvara se prostor i za poziciju krilnih napadača, gdje je odlazak Cuadrada u Chelsea kompenziran Pjacom. Marko će pokušati zauzeti prirodnu poziciju lijevog krilnog napadača u sustavu s 4 igrača iza, ili takozvanog second strikera, napadača koji će širiti prostor iza najisturenijeg igrača, koji će ovdje gotovo sigurno biti Higuain. Tu naš mladi reprezentativac pak ima veliku konkurenciju zvanu Paulo Dybala, pa je za očekivati da će se prije profilirati kao nasljednik Cuadrada/Comana na krilu. Ako uzmete u obzir da u napadu čeka i naš Mandžukić, o čijoj smo situaciji već pisali, onda shvaćate kakva je to momčad.
Naravno, odlazaka će neminovno biti, ponajprije u veznom redu i napadu, gdje se odlasci spremaju Hernanesu, Pereyri, Sturaru, Zazi pa čak i Mandžukiću te multifunkcionalnom Asamoahu. Neki jer žele više od bivanja trećom rotacijom na svojoj poziciji, drugi jer opravdano misle da još mogu igrati kao prvo rješenje na vrlo visokoj razini. Bilo kako bilo, ako je dodatno srozana kvaliteta Serie A putem oslabljenih Rome i Napolija, uz nekonzistentne milanske klubove, onda će bar biti zanimljivo pratiti Juveovu konačnu preobrazbu iz ružnog pačeta u europsku silu.
