sport.ba @sport.ba
Drugi Pišu: "Tenis zona"
Do ovog tjedna 54 od posljednjih 58 Masters 1000 turnira je osvojila 'velika četvorka' Đoković, Federer, Murray i Nadal. Iznimke su Soderling u Parizu 2010., Ferrer u Parizu 2012., Wawrinka u Monte Carlu 2014. i Tsonga u Torontu 2014.
Jedini aktivni igrači sa Grand Slam naslovom su Đoković, Federer, Nadal, Murray, Wawrinka i Del Potro
Jedini aktivni igrači sa naslovom i na Grand Slamu i na Masters 1000 turniru su Đoković, Federer, Murray, Nadal i Wawrinka.
U sve te kategorije spada i Marin Čilić!
Jedan Nishikori možda ima pozitivan H2H sa Marinom, ali u onom najvažnijem meču u finalu US Opena je pometen sa terena 3-0 i to je ćak bilo jedno od najdosadnijih finala koje smo gledali u zadnjih par godina. Japanac ove godine ima omjer 3-9 protiv Top 10 igrača.
Berdych ima to finale Wimbledona iz 2010. ali od tada nije napravio ozbiljniji iskorak a već je zagazio u tridesete. Ima jedan naslov na Mastersu, tamo još 2005. je dobio Ljubičića u Parizu na tepihu dok se igralo na tri dobijena seta, ali nakon toga gubi sva tri finala Čeh ove godine ima omjer 2-7 protiv Top 10 igrača i u cijeloj sezoni još nije igrao nijedno finale.
Tsonga je igrao finale Australian Opena još tamo 2008. godine, ali od tada nije ponovio sličan uspjeh na Grand Slamovima, a pamtimo ga po osvajanju dva Mastersa, Pariz 2008. i Toronto 2014. Ni on nema nijedno finale u 2016. godini, a protiv Top 10 igrača ima omjer 1-4.
Jedan Wawrinka koji je dvostruki Grand Slam osvajač ove godine ima 0-3 protiv Top 10 igrača i jedini je iz tog društva koji nema Top 10 pobjedu.
Za Raonića još ima vremena jer smatram da su najbolje godine ispred njega, već je igrao finale Grand Slama ali na Masters 1000 turnirima je sva tri finala izgubio glatko u dva seta. Točnije uzeo je 2, 4 i 5 gemova.
A gdje su još Gasquet, Goffin, Monfils, Ferrer, Bautista-Agut, Feliciano Lopez i ostali Top 20 igrači koji su uvijek 'tu negdje'. Pa oni su svjetlosnim godinama daleko od Marina u ovom trenu!
Nisam spomenuo Kyrgiosa i Thiema jer smatram da njihovo vrijeme tek dolazi, ali i oni su ove godine već pokazali više od polovice Top 10 igrača.
Marin je 2014. godine osvojio US Open, prošle godine ispao u polufinalu ali znamo da je Marin tada bio ozlijeđen i još je naletio na Novaka Đokovića. .Zadnje tri godine gubi u četvrtfinalu Wimbledona, dva puta od Đokovića i to jednom u pet setova, a ove godine propušta 2-0 u setovima i meč lopte protiv Federera.
Marin je u karijeri osvojio 15 naslova, među kojima su Grand Slam i od jučer Masters 1000 turnir.
Zašto sam ovo napisao? Jer kad idući put vi koji ne volite Čilića, ili vi kladioničari koji povremeno padnete jer ste se kladili na Marina pa krenete sa glupim komentarima i uvredama na njegov račun, kako je drvo, lopata, kako je mentalno slab, kako ima loš backhand, volej ili nešto treće, otiđite na sranicu Tenis Zona i pročitajte ovaj tekst pa da shvatite da kad bi Marin otišao sutra u mirovinu opet bi bio veća legenda i uspješniji tenisač od 99% igrača na Touru, pa i od velike većine igrača koji su možda bolje rangirani u ovom trenu. Neće nikada biti član velike četvorke, ali je ODMAH IZA NJIH po postignućima.
Pa i da sad ispadne u 1. kolu US Opena od Vaseka Pospisila (random igrač sa lošom formom) on će opet vrlo vjerojatno biti jedini igrač u 2016. godini sa Masters naslovom uz Nadala, Murraya i Đokovića.
Ono što se moglo vidjeti sad u Cincinnatiju je psovanje, mahanje rukama, pričao je sam sa sobom u stilu Fogninija, a onakav meč protiv Dimitrova gdje Marin sa 40% servisa dobija triler i to triler u kojem je dva puta zaostajao sa breakom u trećem setu i bez pomoći svog najjačeg oružja. pa ono je ogroman plus za samopouzdanje.
Jonas Bjorkman je 9 puta osvojio Grand Slam naslov u parovima i jednom završni Masters, čovjek koji bi Marinu mogao toliko pomoći da to vjerojatno većina ljudi nije ni svjesna. Zamislite Marina u onom beast-agresivnom modu kao sa USO 2014. ili ovogodišnjeg Wimbledona gdje šamara as servise, udara iz sve snage a onda još i u sve to ubaci i pokoji servis-volej ili samo kvalitetan izlazak na mrežu.
Još ima dosta turnira u 2016. godini gdje se može dokazati, a ostaje žal za tim Wimbledonom. Jer da je prošao Federera, po mom mišljenju prošao bi i Raonića a onda bi u finalu bilo puno zanimljivije od onih 3-0 što je Murray priredio.
Sad ću vam dati jednu brojku koja pokazuje koliko je Marin zapravo konstantan na betonu. On u zadnje četiri godine ima omjer 50-2 protiv igrača izvan Top 50. I oba poraza su došla ove godine, prvo od mladog Alexa Zvereva u Montpellieru (taj Zverev je sad Top 25 igrač) i od Ryana Harrisona u Acapulcu, ali to je bilo dva dana nakon finala Marseillea gdje je Čilić proputovao pola svijeta iz hladne Europe u vrući Acapulco na noge Harrisonu koji je imao iza sebe kvalifikacije.
Ja sam u ovom tekstu naveo činjenice, a činjenice govore da je Marin Čilić zaslužio respekt a i da je vjerojatno mogao puno više napraviti u karijeri. Možda je nedostajalo malo sreće, možda i nije imao prave trenere uz sebe ali jedno je sigurno - tek mu je 27 godina, neki kažu da su to najbolje teniske godine i on može još puno toga postići. A sigurno ne bi škodilo i da njegovi domaći navijaći napokon počnu cijeniti kakvog igrača imaju. Vjerojatno su mu najviše predbacivali manjak emocija na terenu, tko zna možda će se nakon ovog Cincinnatija neke stvari promijeniti.
