sport.ba @sport.ba
Velika Britanija predstavlja jedno od iznenađenja Olimpijskih igara u Rio de Janeiru jer je nadmašila Kinu po broju zlatnih odličja.
Iako su podbacili u prvih nekoliko dana, Britanci su do kraja takmičenja u Riju stigli do 67 medalja, od čega 27 zlatnih, po čemu je bolji bio samo SAD.
Zbog toga britanski mediji dan po zatvaranju Igara tvrde sa su sportska "supersila", a čelnici smatraju da je to rezultat sistemskog ulaganja u sport.
Iza takvog britanskog uspjeha ne stoji "revolucija" u načinu treniranja ili tehnologiji već novac Nacionalnog lutrijskog fonda i "starih dobrih" poreskih obveznika, ocjenjuju analitičari.
Kako piše AP, finansiranjem iz fonda Državne lutrije podstaknuta je transformacija britanskog sporta. Naime, od svake Loto uplate odvajaju se dvije funte za vrhunski sport.
Britanija je dvije decenije poslije olimpijskog kraha i debakla na Igrama u Atlanti, kada je osvojila samo 15 medalja, od kojih svega jednu zlatnu, izrasla u sportsku super silu zahvaljujući sistemskom ulaganju države u sport.
Vlada i lutrijski fond potrošili su stotine miliona funti na uspjeh u sportu u posljednje dvije decenije.
Predsjednik UK Sporta Rod Kar smatra da je za današnji uspjeh britanskog sporta zaslužna propast na Igrama u Atlanti 1996.
U vrijeme Atlante, rekao je za agenciju AFP Kar, zakon o lutriji išao je u parlament i tek godinu dana kasnije stvorena je osnova za rad na uspjehu.
UK Sport je organizacija britanske vlade za razvoj olimpijskog i paraolimpijskog sporta u zemlji.
Prema procjenama britanskih medija, vlada je prije Igara u Atlanti trošila samo pet miliona funti godišnje za finansiranje olimpijskih sportova.
Suma je narasla na više od 50 miliona funti u četiri godine prije Olimpijskih igara 2000. godine u Sidneju, kada je Britanija uzela 28 medalja.
Prije Olimpijskih igara u Londonu 2012. Britanija je trošila više od 80 miliona funti godišnje i njeni sportisti osvojili su 65 medalja i svrstali se na treće mesto u svijetu po broju medalja.
Kar kaže da je uspjeh u Riju dijelom i "naslijeđe igara u Londonu" i ukazuje na značaj činjenice da je Britanija bila domaćin Olimpijskih igara.
"Dok se krajem devedesetih pomalo vjerovalo i u sudbinu, početkom trećeg milenijuma veza između medalja i finansiranja postala je očigledna", istakao je Kar.
Više nego dobri rezultati Britanaca na Olimpijskim igrama u Riju prenijeli su se i van sfere sporta.
Britanski tim postao je "glavni faktor ujedinjenja" nakon političke oluje koju je izazvala odluka Britanije da izađe iz EU, kaže Kar.
"(Sportski uspjeh) može da podigne nacionalno raspoloženje i to se vidi iz pisanja medija", rekao je Kar.
Međutim, UK Sport se našao na udaru kritika zbog finansiranja ograničenog na sportove koji donose medalje dok su neki drugi, poput košarke, popularne među mladima u predgrađima, ostavljeni da se sami snalaze.
Napominjući da se finansiranje sporta "ne povećava zbog uspjeha", Kar je odgovorio da UK Sport ne može finansirati svaki projekat.
Suma koja stiže od poreskih obveznika je fiksna, a finansiranje iz lutrije zavisi od toga koliko se ljudi kockaju.
"Naš pristup je oprezan jer sredstva vjerovatno neće biti veća. To znači da ako želimo da uključimo u sistem neki sport koji je dobar na primjer za socijalnu inkluziju, moramo da uzmemo novac od sportova koji donose medalje. To zahtijeva veoma teške odluke i može biti kontroverzno, s obzirom na naš cilj da donosimo medalje. Niko nije rekao da je u našem djelokrugu socijalna inkluzija. Naš djelokrug je da stvaramo heroje i heroine na olimpijskim i paraolimpijskim igrama, što radimo zaista dobro", zaključio je predsjednik UK Sporta.
(Sport.ba/Beta)
