sport.ba @sport.ba
Paulo Dybala je novinarima otkrio svoju veoma tužnu životnu priču, na koju zaista niko ne može ostati ravnodušan.
"Otac me je stalno vozio autom na treninge. Putovanja su trajala par sati, gdje smo se zbližili u odnosu na moju stariju braću. Nažalost on je izgubio bitku sa opakom bolesti kada sam ja imao 15 godina. Često ga sanjam i nakon toga se budim i suzama. Imao je samo jedan san: da bar jedan od njegova 3 sina na koje se ponosio postane profesionalni fudbaler. Starija braća nisu istrajala u pokušaju da ga ispune, tako da sam se ja osjećao odgovornim za njegovo ispunjenje. Kada nas je napustio, osjećao sam se slomljeno. Niko me više nije nasmijavao i bodrio za naredne treninge, pa sam odlučio da se smjestim u internat. Bilo je to najteže razdoblje mog života. Provodio bih noći budan i u suzama, daleko od porodice ali čvrsto sam odlučio da ispunim očevu želju. Niti jednog trenutka se nisam predao i nadam se da je ponosan na mene. Svaki pogodak posvećujem njemu kao zahvalnost što mi je pokazao da je u životu sve moguće."
