sport.ba @sport.ba
Piše: Index.hr
22. oktobra 1964. godine u Šibeniku rodio se Dražen Petrović. Otišao je prerano, ali zbog onog što je iza njega ostalo, i danas je jednako prisutan. Oni mlađi možda ga ne mogu prepoznati, pa zbog njih svake godine uporno treba ponavljati Draženovu priču.
Iza Dražena ostala je nestvarna ljubav prema košarci. Zbog njega smo zavoljeli sport, on je za mnoge bio prozor u svijet. Draženov osmijeh i sreća dok je radio ono za što je rođen bili su zarazni. Inficirao nas je košarkom i kao što je rekao veliki Krešo Ćosić, objasnio nam put. Taj put danas je za mnoge inspiracija. Najveći sretnici ipak su oni koji su ga imali prilike gledati uživo. Donosimo njihova svjedočanstva i priče onih koji su "na Draženu odrasli".
Dino Rađa: Svaka rečenica napisana o njemu je zaslužena
''Dražen je bio rođeni pobjednik. Nije odustajao, uvijek bi preuzimao odgovornost. Koliko je samo puta u svlačionici rekao mu predamo loptu i da će riješiti stvar. Na treninzima nikad nije bilo zajebancije. Kada ga vidiš da se ubija od pet ujutro do devet navečer, onda i tebi to polako pređe u naviku. Danas ga klinci gledaju kao legendu, a nisu se ni rodili kada je on poginuo. Fascinantno je to, ali je i logično. Kada pogine tako mlad igrač Igrač s tolikom karizmom, postaje mit. Ipak, rekao bih da je svaka rečenica koja je ikad napisana o Draženu, zaslužena. Bio je najveći"
Roko Ukić: Odrastao sam uz Dražena kao uz mit ili legendu
''Počeo sam se baviti košarkom baš kada je Dražen poginuo. Odrastao sam uz mit i legendu o Draženu. Mislim da nema igrača moje generacije koji u svojim počecima nije čitao ili slušao priče o Draženovim nestvarnim brojkama, njegovoj karijeri, o svim trofejima koje je ostvario i na koncu, o njegovom odnosu prema radu i treninzima. Bit ću iskren i reći kako nikad nisam spadao među one koji su gledali Draženove stare snimke i proučavali ih od 0-24, ali divio sam mu se kao čovjeku kojem je košarka bila iznad svega i koji je imao nevjerojatan odnos prema poslu"
"Kao najbolji europski košarkaš odveo nas je na Olimpijske Igre. Bilo je ratno vrijeme, država se tek formirala. Nažalost, brzo nas je napustio. Novi Dražen? Nemoguće. Dražen je nedostajao toj generaciji baš kao što bi Jordan nedostajao Bullsima. Više nikad nismo imali tako moćnu i kvalitetnu reprezentaciju. Nizali su se neuspjesi, koji su kasnije bili povezivani s Draženovom smrću. Puno toga se poklopilo.Teško je to objasniti"
"Nevjerojatan trag Dražen je ostavio i u NBA ligi. Sjećate se sigurno onog intervjua s LeBronom Jamesom, u kojem je Dirka Nowitzkog proglasio najboljim europskim košarkašem. No, odmah se ispravio. U Americi je bilo europskih igrača s boljim brojkama i s puno većim individualnim i timskim dosegom, no ne smije se zaboraviti kontekst u kojem je Dražen djelovao. Taj kontekst više se nikada neće ponoviti i tu vidim Draženovu najveću ostavštinu jer je on, kao igrač koji je debelo bio ispred svog vremena, posve promijenio odnos Amerikanaca prema europskoj košarci. Zaboravimo onih 112 poena i dva naslova prvaka Europe. Bilo je i bit će igrača koji su zabili više od Dražena i osvojili više trofeja. I Goran Dragič je izabran u treću petorku NBA-a, no daleko je od božanstva"
Aleksandar Petrović, Draženov brat i izbornik reprezentacije Hrvatske
''Uzeo bi loptu, koja je bila veća od njega i mlatio po drvenim koševima. Stalno u pokretu. Morao sam ga maksimalno kontrolirati da ne izleti na teren, da ga netko ne pokupi. Toliko je volio loptu''.
Mirko Novosel, Draženov trener u reprezentaciji Jugoslavije i Ciboni:
''Dražen nam je u prvom redu ostavio sjećanje na jednog divnog čovjeka, na izuzetno ambicioznog i marljivog sportaša te na jedan fantastičan sportski rezultat koji je ostao iza njega. Njegova marljivost i nevjerojatna želja za uspjehom bili su vidljivi još u Šibeniku, dok je bio dječak. Svaki dan je prije škole sam dolazio o dvoranu i trenirao, da bi poslije nastave uredno odradio trening sa svojim vršnjacima. Ništa mu nije bilo teško jer je već tada shvaćao da se samo fantastičnim radom može postati pobjednik.''
Mihovil Nakić, Draženov suigrač u Ciboni:
''Dražen je bio sinonim za ljubav prema košarci i fanatičan pristup radu. Bio je rođeni pobjednik. On je svaku momčad činio boljom. Ono što je Ciboni donio Krešo Ćosić na državnom nivo kad je došao u Zagreb, isto to nam je donio Dražen, ali na europskoj razini. S njim u momčadi smo bili nepobjedivi. Bio je toliko dobar da je već za života postao legenda, a sve ono što se dalje dogodilo, ona bizarna nesreća, ne znam što bih rekao. Tragedija".
"Sjećam se kad smo s Cibonom dolazili u Tel Aviv, a posebice u Madrid. To je bilo nevjerojatno. On im je bio noćna mora. Mrzili su ga, ali u onom pozitivnom smislu, užasno su ga se bojali. I navijači i igrači. Real mu je bio posebna mušterija. Mislim da nije bilo utakmice u kojoj im nije utrpao barem 35 koševa".
Marko Popović, bivši reprezentativac Hrvatske:
"Što reći o Draženu, a da već nije poznato? Bio je rođeni pobjednik. Možda je i bilo talentiranijih igrača od njega, no nitko nije imao ono što je imao on, a to je ta volja i želja za pobjedom. Za njega nikada nije postojao kompromis i zato ćemo ga pamtiti vječno. Bio je najveći".
Dejan Savićević, legendarni nogometaš Crvene Zvezde, Milana i reprezentacije Jugoslavije te osvajač dva naslova prvaka Europe:
''Sumnjam da će se na našim prostorima pojaviti novi Dražen. Danas u europskoj košarci neki igrač zabije 17, 18 koševa i odmah ga proglašavaju genijalcem, a Dražen se "nije ni pojavio na utakmici", ako nije stavio 30, 35 koševa. Bio je toliko velik da si ga mogao staviti u ekipu s četiri bukve i opet bi bio prvak. Jednostavno, bio je najveći, i lošu momčad činio je najboljom".
Blaž Slišković, nezaboravni nogometaš Veleža, Hajduka i Jugoslavije:
''Dražen je bio primjer. Dražen je pokazao budućim generacijama sportaša kako se samo nevjerojatnim radom, trudom i željom može doći do vrha svijeta. Naravno, i talent je jako bitan, no kad netko spomene Draženovo ime, meni prvo na pamet padne fantastičan trud i jedinstven profesionalizam. Njegova karizma, njegove radne navike, njegova želja za pobjedom i danas se pamte i uvijek će se pamtiti. Postoje sportaši koji su bili veliki, no iz nekog razloga ih povijest ne pamti.
Međutim, Dražen je i nakon 20 godina od svoje smrti ostao u sjećanju i u srcima ljudi. To dokazuje koliko je bio velik".
Perica Bukić, najtrofejniji vaterpolist u povijesti:
''Premda je bio nešto stariji od mene, moji i Draženovi putovi su se nekako često preklapali. Obojica smo iz Šibenika, tamo smo napravili svoje prve korake, nekako u isto vrijeme smo došli u Zagreb, pa i nekako u isto vrijeme smo bili i u vojsci. Iako sam ja još kao dječak osvojio zlato na Olimpijskim igrama u L.A.-u 1984., a poslije i još jedno olimpijsko zlato, pa naslove svjetskog prvaka, Dražen mi je cijeli život bio idol, jer mi je baš on od početka moje karijere dokazivao iz dana u dan kako za uspjeh nije dovoljno biti talentiran, već je presudan fanatičan rad, želja za pobjedom i vjera u vlastite mogućnosti. Bila mi je čast poznavati ga".
Franjo Arapović: Smijao se 10 sati dnevno
"Uvijek je bio spreman na sitne nepodopštine. Recimo, u kafiću bi naručio čašu leda i onda bi nas gađao ledenim kockicama ili bi krenuo zavezati svoje tenisice, ali bi neprimjetno pod stolom zažnirao neke od nas u društvu i onda bi umirao od smijeha. On se smijao 10 sati dnevno".
Krešimir Ćosić: Posvetio je cijeli svoj život težnji za savršenstvom
''Dražen je u mnogočemu utjecao na druge, otvorivši im put da shvate kako se sve može postići ako osim talenta i povoljnih okolnosti posvetiš cijeli svoj život onome u čemu težiš za savršenstvom.''
Prof. dr Dragan Milanović: Imao je laganu patološku potrebu za treninzima
"Dražen je bio komandos. Na treningu se dovodio u vrlo stresna stanja samo da može biti bolji nego dan prije. Prihvatio je tezu da trening mora biti patnja da bi natjecanje bilo užitak. Rekao bih da je imao lagano patološku potrebu za treninzima".
Krešimir Ćosić: Posvetio je cijeli svoj život težnji za savršenstvom
''Dražen je u mnogočemu utjecao na druge, otvorivši im put da shvate kako se sve može postići ako osim talenta i povoljnih okolnosti posvetiš cijeli svoj život onome u čemu težiš za savršenstvom.''
Michael Jordan: Uživao sam igrati protiv Dražena
"Uživao sam igrati protiv Dražena. Uvijek je bio agresivan u našim dvobojima. Napadao me jednako žestoko kao što sam ja napadao njega. Imali smo nekoliko sjajnih borbi, ali na žalost bile su to kratke borbe. Bio je jedan od prvih Europljana koji su došli u Ameriku i uspjeli".
Reggie Miller: Samo jedan šuter je bolji od mene - Dražen
"Ja sam najbolji živući šuter, ali samo je jedan bolji od mene, a to je bio Dražen. Uvukao se pod kožu, a jedan od razloga jest taj što ga nisam ništa razumio dok je govorio. Ali i on je bio čovjek kojeg sam želio zadaviti. Nisam ga mogao podnijeti. No poštujem ga zbog svega što je napravio, boljeg šutera od njega nisam vidio".
Shaquille O’Neal: Šuter kakav se rijetko viđa
"Sjećam se kad sam igrao za Orlando, a on za New Jersey, bio je nezaustavljiv, nismo ga mogli spriječiti da zabije svoj prosjek. Bio je šuter kakav se rijetko viđa".
Clyde Drexler: Bio je prvi u dvorani, a zadnji bi iz nje izlazio
"Bio sam dobar prijatelj s Draženom. Mnogo smo razgovarali, volio je biti s prijateljima i volio je igrati košarku. Poštujem ga zbog ogromnog rada koji je uložio u sebe. Svaki dan je bio prvi u dvorani i zadnji koji bi iz nje izlazio".
LeBron James: Dražen je igrač kakvog NBA nije vidio
"Kad je Dražen igrao, bio sam klinac, ali stvarno sam ga volio gledati. Bio je sjajan šuter, igrač kakvog NBA nije vidio. Oduševljavao me svojim asistencijama, a to je dokaz da je itekako razumio igru. Bio je nešto novo, danas je možda normalno da strani igrači imaju glavne uloge u svojim momčadima, ali Dražen im je svima otvorio vrata".
Steve Nash: Imao je nevjerojatnu strast za igrom
"Dražen je bio jedan od najvećih europski igrača, šteta što više nije s nama. Imao je nevjerojatnu strast za igrom".
Gary Payton: NBA ne bi bila ista bez njega
"Dražen Petrović, kakav je to igrač bio! Najbolji Europljanin u NBA, definitivno. Naporno je trenirao kako bi se dokazao u SAD-u i otvorio je put svim europskim košarkašima. NBA ne bi bila ista bez njega"
Jason Kidd: U svlačionici Netsa još je njegov dres
"Legenda. Bio je jedan od prvih Europljana koji je došao u NBA ligu i bio je ogroman talent. Naporno je radio i stvarno uživao u košarci. U svlačionici Netsa još je njegov dres".
Phil Jackson: Mogao je postati najveći
"Poštovao je ostale igrače. Za sve europske igrače obrana je najveći problem, ali je Dražen ju je odlično savladao napornim radom. Zaista je volio ovaj sport, imao je neopisivu želju za pobjedom. Mogao je postati najveći".
Chuck Daly: Još pamtim njegov osmijeh, emocije i šut
"Nikada nisam trenirao nikoga tko je toliko radio na sebi. Riječima je teško opisati što je značio za Netse. Još pamtim njegov osmijeh, emocije koje je unosio u igru, želju za nadmetanjem, ali prije svega njegovog šuta. Nikad ga neću zaboraviti".
David Stern: Ponosan sam što sam ga upoznao
"Dražen Petrović bio je izniman mladić. Otvorio je put Europljanima ka NBA ligi. Sjećanja na Dražena su nam svima urezana u pamćenje. Njegov doprinos košarci je ogroman. Ponosan sam što sam ga upoznao"
