Niko Kovač uveo "njemački dril" u reprezentaciju Hrvatske

Za Niku Kovača ne možemo reći da je “lice Delona i duša demona” , kao što smo svojedobno slikali Ćiru Blaževića. Kovač je njemački ozbiljan i njemački strog, on sasvim sigurno neće dopustiti da mu sitne neozbiljnosti poremete put do cilja. Da je sve podredio cilju, a to je plasman na Svjetsko prvenstvo, potvrdit će i raspored priprema uoči puta u Reykjavik, Kovač je svjestan da se u Rio ide krvavih koljena. Ovaj put reprezentativci ne dolaze na “mali predah” od napornog ritma Reala, Bayerna ili Šahtara, izostat će i “obilazak rodbine”, za takve i slične ekshibicije Niko Kovač jednostavno nema vremena. Niti ga želi imati. Već prvog dana okupljanja predvidio je trening, vjerojatno pod reflektorima. “Nijemac” Kovač će idućeg dana natjerati naše najbolje nogometaše na dva treninga, a trenirat će se i na dan utakmice s Islandom u Reykjaviku. Jednom riječju, Niko Kovač će učiniti sve da bi ostvario cilj i u toj akciji je već pri odabiru igrača dao do znanja svima, koji se motaju oko nacionalne momčadi, da ostanu na pristojnoj razdaljini. Privilegije su prekrižene, oni koji su ispali iz forme ispali su i sa spiska, a da se Niko Kovač odrekao čak i prava “na jednog svoga”, pokazao je primjer Marcela Brozovića, trenutno najboljeg Dinamovog igrača, koji se nije našao na spisku. Publika je taj Kovačev zaokret prihvatila sa simpatijama...

Hrvatskoj su ovo četvrte dodatne kvalifikacije. Ćiro Blažević je prebrodio Ukrajinu, Otto Barić Sloveniju, a Slaven Bilić Tursku. Od svih, Niko Kovač bi, barem na prvi pogled, trebao imati najlakši posao. Međutim, nitko nema pravi uvid u snagu i probleme naše reprezentacije, kakav je njezin “team-spirit”, koliko su nakon toliko pogubljenih utakmica spremni za najozbiljniji test. I jesu li spremni prihvatiti najveći izazov jedne generacije koja je, ruku na srce, na zalasku. Niko Kovač jako dobro zna o kakvoj je utakmici riječ. Igrao je on dodatne kvalifikacije prije 16 godina u Kijevu, kada smo se zahvaljujući Bokšićevom golu, plasirali na Svjetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj. Niko Kovač je dobio 34 minuta na toj utakmici, ušao je umjesto Danijela Šarića. Igrao je u baražu i 2003. godine u Ljubljani, kada je Hrvatska pobijedila golom Dade Prše i ostvarila plasman na Europsko prvenstvo 2004. u Portugalu. Nisu te utakmice novost za Niku Kovača i baš zato mu nogometni narod vjeruje. Vjeruje u njegov njemački duh, u njegovu ozbiljnost, a nama toliko draga improvizacija za Niku Kovača je strana riječ, koju još nije uspio, ili je ne želi smjestiti u svoj nogometni vokabular. Shvatio je da na ovakvim utakmicama, ma kako se suparnik zvao, nema mjesta za Sammira ili Alena Halilovića, ali je poslao pozivnice onima koji su u top-formi (Leon Benko) ili onima koji su mu neophodni za ovu akciju (Maleš). Ovoj potrošenoj momčadi treba infuzija svježe krvi i iznad svega - ozbiljnost. Najmanje joj trebaju menadžerske igre. I jedna stvar je potpuno jasna; Niko Kovač u ovom ciklusu ne može biti ni kriv ni zaslužan, ma kako završile kvalifikacije. U ovom času je v.d. izbornika, koji je u ruke dobio auto “s probušenom gumom”, koji treba dotegliti do “vulkanizera”. A to uopće nije jednostavno...