sport.ba @sport.ba
S obzirom na trenutačnu formu, koja govori da je postigao barem jedan gol u posljednjih osam uzastopnih utakmica, kao i podatak da na svom kontu ima 10 pogodaka i prvi je strijelac engleskog šampionata, mnogi bi pomislili kako je Jamie Vardy već duži niz godina ponajbolji napadač na Otoku.
Leteći start u novu sezonu ne samo da ga je lansirao među zvijezde, već je svojim igrama pomogao Leicesteru da nakon deset kola zauzima izvanrednu petu poziciju na tabeli. Sve ovo još je impresivnije i bajnije kada se uzme u obzir gdje je Jamie bio prije samo nekoliko godina.
Karijeru je počeo u Sheffield Wednesdayu, koji ga je otpustio kada je imao 16 godina. Razlog? Visina. Bio je toliko devastiran da je odustao od fudbala u narednih osam mjeseci.
„Sheffield je klub koji podržavam cijeli život. To me je mnogo zaboljelo, a da stvar bude gora, krenuo sam rasti bukvalno mjesec dana nakon otkaza. Odjednom, pravo niotkuda, narastao sam dobrih 20 centimetara“.
Nakon što se pomirio sa sudbinom, Vardy se preselio u Stocksbridge Park Steels, gdje je zarađivao tek 30 funti sedmično. To mu je dolazio kao hobi, ili sporedni posao, jer mu je glavni izvor primanja bio posao u fabrici ugljičnih vlakana.
„Moj posao je uključivao izradu udlaga za osobe sa invaliditetom i moram reći da smo bili pravi fizikalci. Ubacivali smo teške stvari u vrele peći, a kontinuirano dizanje takvih stvari stotinu puta dnevno počelo je štetiti mojim leđima“, kazao je Vardy po sopstvenom priznanju.
Ništa nije išlo lako za ovog dečka iz Južnog Yorkshirea. Čak je završio u zatvoru, nakon čega je i određeni period nosio elektronsku narukvicu na nozi. Sve je krenulo od jedne kafanske tuče...
„Bio sam u pabu s prijateljem koji je nosio slušni aparat i neka dva momka pomislila su da bi bilo smiješno rugati mu se i napasti ga. Nisam ponosan zbog onoga što sam uradio, ali sam ga odbranio, što bih uvijek uradio za prijatelja, i to me je dovelo u nevolju“.
Nevolja je bila što je rijetko kad igrao svih 90 minuta na gostovanjima. Naime, svakog vikenda do 18.30 sati morao se javljati u policijsku stanicu.
Vardy se u jednom intervjuu prisjetio kako je u trku preskakao ograde kako bi što prije ušao u automobil i obavio svoju dužnost. To je trajalo šest mjeseci.
U međuvremenu je stigao poziv od sedmoligaša Halifaxa i tada je odlučio ozbiljno se posvetiti fudbalu. Njegova prva kćerka Ella uputila ga je na pravi put. Imao je nešto čemu će težiti. U prvoj i jedinoj sezoni tamo 29 puta se upisao u listu strijelaca, što je bila odlična preporuka za Fleetwood, koji ga je ubrzo doveo u namjeri da će brzo izaći iz ranga konferencije i zaigrati ligaški fudbal. Mislili su da je Vardy čovjek koji će im pomoći i bili su u pravu. Fleetwood je izborio promociju, a Vardy je bio najbolji strijelac prvenstva (31 gol). Od tamošnjih ljudi dobio je nadimak „top“.
„To je bila mala šala o tome kako sam pravi luđak na terenu. Logično je da moram biti agresivan, s obzirom da sam najistureniji“, objasnio je.
Dobre igre natjerale su i Roya Hodgsona, tadašnjeg menadžera West Broma, da ga ide gledati, no najkonkretniji je bio Leicester City.
Lisice su izdvojile 1 milion funti, čime je Vardy postao najskuplje plaćeni amater u historiji engleskog fudbala (amaterski rang je sve ispod četvrtog ranga).
Adaptacija je bila duga, a forma mu je sve vrijeme padala. Navijači su ga kritikovali do te mjere da je Vardy u jednom trenutku ponovo razmišljao da se prestane baviti fudbalom. Ipak, tadašnji menadžer Leicestera Nigel Pearson bio je mnogo uporan i imao je potpunu vjeru u njega.
U sezoni kada je Leicester izborio promociju u englesku Premier ligu, Vardy je postigao 16 golova i ponio titulu najboljeg klupskog igrača u sezoni.
Svijetu se predstavio u trijumfu protiv Manchester Uniteda (5-3), kada je postigao jedan gol, upisao dvije asistencije i izborio dva penala.
Ono najbitnije o njemu, pa možda čak i njegov život, najbolje je opisao Jose Mourinho, kada mu je prošle sezone prišao i upitao ga: „Čovječe, da li ti ikada prestaješ trčati?“
Vardy je prava napast na terenu, vrsta napadača koja protivničkim stoperima ne da ni minutu mira. Brz, izravan i pun agresivnog trčanja, 28-godišnjak najviše voli duele jedan na jedan.
„Nema odmora, idem ravno na njih!“
Ove sezone obara rekord za rekordom i uz Roberta Lewandowskog te Pierrea-Emericka Aubameyanga najefikasniji je napadač u pet najjačih evropskih liga. Ima isto pogodaka kao Cristiano Ronaldo i Leo Messi zajedno u Primeri, a njegov meteorski uspon čini se da neće tek tako stati.
Malo je fudbalera sa ovako fascinantnim pričama, a ukoliko bi se transfer u Real Madrid obistinio na kraju, možda bi Danny Cannon i društvo trebali razmisliti o rimejku popularnog filma „Goal!“...
