sport.ba @sport.ba
Bilo je to 45 dana ludila, 45 dana koje će vjerojatno jednog dana pokušati zaboraviti.
Damir Mulaomerović imao je najbolje namjere kad je preuzimao klupu reprezentacije BiH, oduvijek su ga usmjeravali samo sportski motivi, o drugome nije nikad razmišljao.
No, uletio je u zbrku, koja nije od jučer, u zbrku u kojoj je malo toga jasno i u zbrku, u kojoj je ispao idealna meta. Zato što je igrao za reprezentaciju Hrvatske.
BiH je okončala kvalifikacije iza Rusije, s dvije pobjede nad Švedskom.
Damir Mulaomeorvić, koji je uoči posljednje utakmice u Stockholmu iz reprezentacije potjerao Mirzu Teletovića, dao je ostavku, tvrdi da bi isto napravio i da se BiH kvalificirala na Eurobasket.
Sjeli smo u Kaptol centru, a Mulaomerović je po povratku u Zagreb vrtio film, sređivao dojmove....
«Pokušavam razumjeti što se sve događalo, pogotovo izvan terena, shvatiti taj medijski linč, hajku, međutim, ne mogu. Nije mi to jasno...»
Krenuo je s terenom. Košarkom.
«Što se tiče terena, na kraju smo pobjedom kod Švedske pokazali momčadski duh, odigrali fantastičnu utakmicu, usprkos dvije katastrofalne ozljede, Buzin lom noge, pukla mu je tibia, te Gordićevu ozljedu u posljednjoj minuti kad je slomio ruku».
Onda se opet dotaknuo tribina, tribina u Stockholmu, gdje je bh. dijaspora uglavnom vrijeđala Damira Mulaomerovića.
«Sav taj folklor doista ne mogu razumjeti. Čak i dok smo bili na plus devet, imali smo negativnu energiju s tribina, vrijeđanje.
Igračima nije bilo lako, vidjeli su i znali što se događa, pokušali su odigrati i zbog mene, a osjećam se ponosno što smo pobijedili.
To nije bilo dovoljno, rezultatski smo dva puta dobili Švedsku, dva puta izgubili od Rusa, a i dalje mislim da smo - da smo bili pravi drugo poluvrijeme - u Tuzli mogli dobiti Rusiju. U Mejdanu je bila fantastična atmosfera, to je moj rodni grad, drago mi je zbog toga».
Rusi su dominirali kvalifikacijama.
«Nisu izgubili ni jednu utakmicu u pripremama. Dao sam ostavku - ponavljam, dao bih je i da smo prošli - da rasteretim te momke jer sam vidio da sam ja uzrok velikih problema».
Znao je u što ulazi, moglo se to nazrijeti i prilikom procesa odabira izbornika.
Dio medija u BiH očito je od početka bio instrumentaliziran, povlačeći priče otprije 20 godina koje nemaju veze sa sadašnjošću...
«Mene su vodili sportski motivi, vidjevši potencijal jednog Nurkića, Teletovića, Renfroea, Gordića, i nisam pretpostavljao da će se stvari ovako odvijati.
Ubacio sam šest debitanata, svi oni nemaju ni 21 godinu, ali nitko sada ne govori o tome.
Ti klinci bit će kapital za budućnost, oni su narasli u ovome, u ovim traumama i medijskoj hajci. Svi zajedno ćemo od toga profitirati.
Vidjeli su ti klinci o kakvoj se priči radi. Svako malo osvane neki instruirani tekst. A ti ljudi, ne navijaju oni za mene, nego za reprezentaciju, to mi nije jasno...»
Što se tu zbiva, možda velik sukob Tuzle i Sarajeva?
«Ne, ne mislim da je to, ja s tim nemam veze, ušao sam u trakavicu. Sada se zaboravlja da su svi odbili klupu, Marković recimo, velika trenerska imena.
Ostali smo Bajić i ja, a ja sam izabran. Onda Adamović nije htio doći pa smo zvali Pašalića, klub mu je zabranio.
Onda je Renfroe došao s ozljedom, potvrdilo se tek kad smo napravili pritisak s mogućom kaznom, pa je otkazao u posljednji tren.
Nismo imali vremena za novog Amerikanca, trebaju dva mjeseca da se to sredi, da političke strukture to odobre. I ni jednog trenutka nisam kukao, stavio sam Gegića, Zahiragića, Gajić je zabio ta dva penala u Stockholmu na kraju».
Oni su htjeli biti tu.
Zaključak se može svesti u jednu rečenicu, nije patriotizam odazvati se, nego se i žrtvovati za reprezentaciju.
«Složio bih se. Vidio sam jednog Vučevića u Crnoj Gori, koji je fantastičan profesionalac, Bojan Bogdanović lider je Hrvatske, Timofej Mozgov fantastičan je u Rusiji.
Imam osjećaj i da sam ostvario sve četiri pobjede u ovoj skupini, opet ne bi valjalo samo zato što sam to ja.
Što god da sam napravio, ne bi bilo dobro. Bila mi je i čast i zadovoljstvo voditi reprezentaciju zemlje u kojoj sam se rodio, izaći u svom Mejdanu pred prijatelje i rodbinu, te se stvari ne mogu platiti novcem.
Tko može uništiti moj ponos? Moji su motivi uvijek sportski, razloge za sve ostalo ne mogu shvatiti».
(Tvrtko Puljić/Sportske novosti Zagreb)
