sport.ba @sport.ba
Zaista nije lak posao izabrati najbolju Barceloninu momčad svih vremena... Ono oko čega se tek nešto lakše složiti, jest činjenica da, uz dužno poštovanje katalonskim velikanima iz neke davnije povijesti, najslavnije dane klub s Camp Noua proživljava nakon Cruijffova dolaska na mjesto trenera 1988. godine, dakle u posljednjih nešto manje od tri desetljeća.
U to vrijem stigli su i naslovi prvaka Europe, do 1992. nije bilo nijednog, a sada ih je, eto, već pet, te samo Real Madrid (10) i Milan (7) imaju više.
Na kraju, diskusiju o tome koja je najbolja momčad katalonskog diva sveli smo na dvije legendarne momčadi, i to ove posljednje. Pep Guardiola je vodio Barcu četiri sezone, a drugi bivši igrač, a danas trener Luis Enrique tek je završio prvu. Zajedničko im je to što će unucima moći pričati kako su trenirali Lea Messija, te što su u svojim prvim sezonama na Camp Nou osvojili trostruku krunu.
No, čija je Barca bolja? Ona Pepova ili ova današnja, Luisa Enriquea?
Pepova Barca imala je sve - trofeje, zvijezde i najimpresivniji nogomet ikada
Barcelona Pepa Guardiole ne samo da je najbolja momčad katalonskog diva u povijesti, već, mnogi će se složiti (dakako, ne i svi), i momčad koja je igrača najimpresivniji nogomet ikada viđen. Tiki-taka koju su Messi i društvo tih sezona igrali, dovedena je do savršenstva.
Od Barceloninih momčadi novije povijesti, najviše se spominju četiri, razlikujemo ih po imenima trenera: Cruijffova, Rijkaardova, Guardiolina i ona današnjih dana, Luisa Enriquea. Svaka je na svoj način zaslužila da se o njoj priča kao jednoj od najboljih u nogometu ikada, no ona Guardiolina se i među tim veličanstvenim momčadima ističe. Zašto? Jer je bila, u svakom smislu te riječi - revolucionarna!
Istini za volju, taj bi se pridjev mnogo više trebao odnositi na Barcu Johana Cruijffa, jer Barcelonin način igre i filozofija kluba, koji su danas svjetski brand, zapravo su samo varijacije tzv. totalnog nogometa koji su svijetu prezentirali (iako ne samo oni, no daleko su bili najuspješniji i najprepoznatljiviji) Ajax i nizozemska reprezentacija.
Ugrubo, opće je poznato, glavne odlike takve igre su inzistiranje na posjedu lopte i (pomalo specifičnoj) kombinatorici, visoki presing kako bi se lopta što prije oduzela protivniku, te tehnički potkovani igrači gdje je svaki sposoban odigrati bilo koju ulogu na terenu i koji su često mijenjali pozicije tijekom igre.
Takva igra obilježava Barcelonu od 'Cruijffova preporoda', a način koji je poznat pod nazivom tiki-taka jedna je od varijacija takve igre. Nitko to nikada nije igrao kao Barca Pepa Guardiole, u razdoblju od ljeta 2008. do ljeta 2012. godine. Ta je Barcelona, dakako, profitirala i od kvalitete samih igrača, Messi, Xavi, Iniesta, Eto'o, Puyol, Pique i ostali vjerojatno bi i nekom drugom treneru u četiri sezone donijeli solidan broj trofeja, no Pep ih je osvojio čak - četrnaest! I to na kakav način...
Jedne od najvećih utakmica koje katalonski div uopće odigrao u klupskoj povijesti bile su pobjede Pepove Barce nad Real Madridom, 5:0 na Camp Nou, te 6:2 na Santiago Bernabeu.
I dok je, primjerice, i Cruijffova Barca kod kuće 'uvalila petardu' Realu, ona Pepova napravila je to na nevjerojatan način. Tijekom i nakon što su napunili mrežu kraljevskog kluba, Messi i društvo su se, uz onaj tradicionalni 'ole' iz publike, poigravali sa skupo plaćenim Mourinhovim zvijezdama, gdje je Real doživio sramotu kakvu nikada nije u svojoj povijesti. Tko zna hoće li ikada ponovo. Nije tu toliko bitno ni pet pogodaka u mreži los blancosa, već način na koji je to Pepova momčad radila. Slična priča je i sa madridskih 6:2.
Posjed lopte uz 'beskrajna' dodavanja Katalonaca izluđivala su obrane diljem svijeta, jednostavno su 'sakrivali' loptu, a protivnici su se znojili u nastojanjima da 'i oni malo zaigraju'. I onda, kada su ih izmorili, u nekoliko briljantnih poteza (prednjačili su Messi, Iniesta i Xavi) stizali bi pred gol protivnika što je često završavalo egzekucijom.
Što se trofeja tiče, osvajale su ih (i još osvajaju) mnogo sve četiri momčadi Barce navedene na početku, Luis Enrique je ove sezone krenuo na tragu Guardiole (Pep je osvojio svih šest mogućih trofeja od početka, a posao u Barci bio mu prvi pravi u seniorskom nogometu, prije je tek kratko vodio Barcelonu B u trećoj ligi...), ali Pepovih 14 trofeja u četiri sezone je zaista čudesan podvig. Od toga dvije Lige prvaka, tri Primere, dva Kupa kralja, dva Svjetska klupska prvenstva...
Naravno, bilo je lijeka i za sjajni Pepov stroj (prvi na pamet pada Mourinho i njegov Inter u polufinalu Lige prvaka 2010.), a 'mrlja' na tim svim postignućima je i sramotna arbitraža 'ubojice iz Osla' Toma Henninga Overboa, suca koji je Barceloni praktički poklonio (uz Iniestin gol u završnici sureta) finale Lige prvaka 2009., a na štetu Chelseaja.
Ipak, način na koji je Barca tih sezona vladala svijetom nogometa nije viđen ni prije niti kasnije, iako treba reći kako Luis Enrique i današnja Barca idu tim tragom. Taj je nogomet, možda nekome dosadan s toliko dodavanja i 'davljenja' posjedom lopte, bio fantazija. Briljantno je igrala i Cruijffova Barcelona, posebno do finala Lige prvaka 1994. (tamo ih je osramotio Milan), osvojili su i dosta trofeja (1988. - 1996. dvanaest, uključujući i prvi klupski naslov prvaka Europe iz 1992.). Rijkaardova Barcelona (2003. - 2008.) vratila je katalonce na sam europski vrh i inaugurirala Messija, te taj drugi Nizozemac ima pet osvojenih trofeja, no malo je ipak previše bila oslonjena na čarolije Ronladinha. Luis Enrique nakon pomalo klimavog početka s ovom novom Barcom (koja igra manje na posjed u odnosu na ostale navedene, te ponekad čak i više reaktivno, što je novost) na krilima Messija, Neymara i Suareza ruši rekord za rekordom.
No, nijedna momčad nikada nije toliko impresionirala 'i silom i stilom' kao Pepova. Danas katalonski strateg pokušava napraviti nešto još revolucionarnije i impresivnije od minhenskog Bayerna. Iako ima bljeskova i natruha da je to čak i to moguće, zasad to ne vidimo, a teško će to uspjeti i u budućnosti. Prvo, zato što nije tako lako u njemački mentalitet usaditi Barcine nogometne postulate. Drugi razlog možda je još i važniji. Naime, nema u Bayernu nema Messija, Xavija i Inieste...
Enriqueova Barca već je najbolja na svijetu, a dominacija tek počinje
Ter Stegen ima 23 godine, Alba 26, Pique 28, Rakitić 27, Neymar 23, Messi 27, Suarez 28, Busquets 26, a Mascherano i Mathieu 31 i u najboljim su stoperskim godinama. Sadašnja Barcina momčad mogla bi dominirati još godinama bez ijednog pojačanja.
Ovu momčad sastavio je nekadašnji sportski direktor Andoni Zubizarreta, koji je otpušten sredinom tekuće sezone zbog turbulencija u klubu, ali legendarni Barcin golman ostavio je momčad, koja će iduće i sezonu nakon te biti najveći favorit za naslove u svim natjecanjima u kojima će igrati.
Zubi im je ostavio i mladog trenera, ako ostane Luis Enrique mogao bi ozbiljno ugroziti najtrofejnijeg Barcinog trenera u povijesti - Pepa Guardiolu.
Iz udarne jedanaestorke iduće sezone neće biti jedino Danija Alvesa, koji se zasitio Barcelone i želio bi pred kraj karijere probati nešto novo. Zamjena je već tu - Aleix Vidal, Katalonac koji je ime stvorio u Sevilli, igra desnog beka baš kao i Dani Alves, koji je također uoči dolaska u Barcu igrao za Sevillu.
Momčad će ostati i bez legendarnog kapetana Xavija, najtrofejnijeg španjolskog nogometaša u povijesti. Njegova zamjena stigla je prošle sezone - Ivan Rakitić, također iz Seville. Hrvatski reprezentativac pokazao je kako se odlično slaže s Iniestom i Busquetsom, te Messijem, a još barem dvije sezone imat će kraj sebe iskusnog Iniestu, koji je možda imao najlošiju sezonu u posljednjih nekoliko godina, ali kad je bilo najbitnije, u finalu LP-a, odigrao je maestralno.
Iniestu će također trebati zamijeniti kroz godinu dvije, ali i to Katalonci imaju pokriveno. Na klupi Enrique ima Sergija i Rafinhu, mladiće iz omladinskog pogona na koje ozbiljno računa u idućih nekoliko sezona.
Trojac MSN još će godinama rušiti golgeterske rekorde, a u idućih pola desetljeća tek će odigrati svoj najbolji nogomet. Nekoliko Guardiolinih rekorda već su srušili ove godine, a onaj po broju trofeja mogli bi uskoro. Sve je spremno za novu Barcinu eru dominacije.
Nakon Guardioline žetve trofeja mnogi stručnjaci govorili su kako ćemo takvu momčad čekati još sto godina, ali katalonska tvornica snova ponovila je njegov famozni uspjeh iz sezone 2008-09, nakon samo šest sezona i već sad može se reći kako je barem jednako dobra kao Pepova momčad. Tri trofeja već su tu, nedostaje im još jedanaest...
