sport.ba @sport.ba
Zadnja je minuta, ostalo je svega još 15-20 sekundi da se izvede slobodni udarac sa nekih 30-tak metara, ali u glavama igrača Chelsea bilo je samo jedno- sudija vrijeme je završeno.
Vidno umorni od stalnih napada Labudova iz Velsa samo su čekali kraj, a vidjevši svog fudbalera kako leži na terenu ne bi li mu odmah stigla u pomoć krenula je Eva Carneiro. I krenula je, a ulaskom na teren zakačila je jednu malu, na izgled nebitnu dominu koja je na kraju srušila apsolutno sve.
Njena želja da pomogne završila je otkazom, uvredama, tračevima i lažima kakve Engelska odavno ne pamti. Ostala je kriva za tada "samo" 2:2 protiv Swansea jer je njen ulazak izvadio Edena Hazarda, igrača koji još uvijek nema pogodak za Chelseaja iz slobodnog udarca, ali bi u toj 94. minuti, ranjiv, umoran sigurno pogodio.
Tako bar tvrdi Jose Mourinho koij nije ni slutio da će mu upravo Eva Carneiro vrlo vjerovatno spremiti otkaz.
Od ikone kluba i čovjeka koga su na Stamford Bridgeu gledali kao božanstvo, do alibi trenera koji je izgubio sve konce u svojim rukama. Tako bi se moglo opisati razdoblje od 8. augusta do danas, tako se može opisati prvih 10. kola Premier lige.
Prvo poraz u Community Shieldu od Arsenala za Mourinha je značio i zastavljanje argumentovanog pričanja protiv 'trenera za neuspjehe' kojeg već godinama proziva.(Wenger ga nikada nije pobijedio)
I to je neki početak. Jose Mourinho ne bira riječi kada želi vrijeđati, a što se tiče Arsena Wengera sa njim je baš na ratnoj nozi.
Nakon prvog odlaska iz Engleske sa Francuzom je izmirio sve odnose, da bi ga medijski odmah početo terorisati već na kraju ere u Realu, što je predstavljalo početak velike svađe koja i dan danas traje.
Mourinho je za Wengera rekao da je trener za neuspjehe, da mu je sve dozvoljeno, da može ispasti sa Arsenalom iz lige i gotovo svaku konferenciju za medije imao je šta reći za Francuza.
Takođe je često pričao i za Manuela Pellegrinija za kojeg je isto imao salve loših komplimenata. A to je bila glavna razlika, Mourinho je ujedao van terena, a na terenu bio pobjednik. Tog Chelseaja i Mourinha više nema.
Onda veliki poraz od Manchester Citya 3:0 koji je ekipama na Otoku puno pokazao. Chelsea više nije ubojit, Chelsea je ekipa koje se ne treba plašiti i koja ima puno više slabih tačaka u odbrani nego dobrih u cijelom timu.
To se ispostavilo kao ključ svega. Odbrana Chelsea prvi je front na koji svaki protivnik napadne, a trenutno ne postoji ekipa u ligi koja protiv Chelsea ima stav kao da igraju protiv aktuelnog prvaka.
Izgubili su identitet, a Mourinho novi jednostavno nije donio, ili nije imao i nije znao. Tranzicija iz odbrane u napad više nije ubojita, a igrači se mogu vidjeti kako se šetaju po teren.
Ta famozna treća sezona, to prokletvstvo Josea Mourinha. Portugalac je izgubio konce, mnogo navijača mu je okrenulo leđa, igrači mu više ne vjeruju...
A to nije atmosfera u kojoj on radi i u kojoj osvaja titule. To nije njegov način i sada se čini kako je "ulazak u svlačionicu" bila najbolja odluka, te da se opet 'slučajno pojavi' razlog za njegov odlazak. A upravo to bi moglo biti to...
