sport.ba @sport.ba
Na otvaranju kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, reprezentacija Ante Čačića upisala je novi razočaravajući rezultat. U kazališnoj atmosferi na Maksimiru, Hrvatska je remizirala s Turskom 1:1 i tako odmah na startu ciklusa zakomplicirala situaciju u borbi za prvo mjesto skupine.
Činjenica je da je sezona tek počela i da reprezentativci još nisu na optimalnom nivou, međutim generacija koju se predstavlja kao najbolja u posljednjih 20 godina, jednostavno je mogla i morala bolje. Pogotovo kada se uzme u obzir da je "Imperator" rotacijama dodatno oslabio onu skromnu jedanaestorku koja je prije svega nekoliko mjeseci u Parizu potpuno nadigrana.
Povijest se ponavlja - Hrvatska ne zna kako materijalizirati premoć
I u Zagrebu je Hrvatska nesumnjivo bila bolji takmac, imala je nekoliko sjajnih prilika za zgoditak, uostalom čak tri puta goste je spašavao okvir gola, no opet se ponovila situacija u kojoj hrvatski reprezentativci nikako ne uspijevaju materijalizirati izrazitu terensku nadmoć.
Zabrinjavajuće je što ni tri mjeseca nakon tragičnog poraza u osmini finala Europskog prvenstva, Čačić još nije pronašao kvalitetan recept za bunker protivnika. Naime, teško se oteti dojmu da je zagrebački susret bio svojevrsna preslika dvoboja s Portugalcima u Lensu.
Brozović je puno bolje rješenje od Badelja
Iako je od prve minute gurnuo Pjacu u vatru i tako ispravio svoju veliku "euro" pogrešku, izbornik je opet kasnio s izmjenama, dok se posebnim problemom čini njegovo forsiranje Marija Mandžukića, čijeg nedodirljivog statusa hrvatska reprezentacija pomalo, ali sigurno postaje svojevrsni talac.
Također je nerazumljivo pretpostavljanje Badelja Marcelu Brozoviću, čija bi okomitost zasigurno bila adut više u viktoriji protiv ultra defenzivne postavke Turaka, dok je nezadovoljavajuć bio i nastup Šime Vrsaljka. Novopečeni branič madridskog Atletica bio je puno aktivniji dok se borio za status Srnina nasljednika.
Kalinić "vratio" Hajdukovce u nacionalnu elitu
Svi ostali, izuzev spomenutih i na trenutke tromog Rakitića kojem će teško biti pronaći idealno mjesto, odigrali su dobru utakmicu. Obrana je bila precizna i pravovremena, ostavivši Turke bez izgledne situacije, vezni red izrazito je dominirao događanjima na sredini terena uz impozantni broj presječenih i oduzetih lopti, dok su krilni igrači bili neumorni u centaršutevima.
Također treba pohvaliti i prvog Hajdukovca u jednoj natjecateljskoj utakmici reprezentacije nakon četiri godine - Lovru Kalinića. Izuzev nekolicine paničnih ispucavanja, vratar Bijelih odradio je solidan posao i pokazao se kako Hrvatska može još dugo godina biti mirna, barem što se "jedinice" tiče.
Skupina smrti koja to realno nije
Sve u svemu, ako je gledati pojedinačnu vrijednost hrvatskih nogometaša pa i impresivnu samouvjerenost u kombinatorici, nema sumnje da bi Hrvatska trebala glatko osvojiti skupinu, međutim ako Čačić u sljedećim mjesecima ne riješi par ključnih problema, mogli bi opet gledati istinsko mučenje do posljednjeg kvalifikacijskog kola.
No neće to biti zbog "nikad teže kvalifikacijske skupine", nemojte nasjedati na te floskule. Finska i Kosovo istinski su nogometni liliputanci, a Turska i Ukrajina u vidnom procesu smjene generacija. Kako jedinog istinskog konkurenta za prvo mjesto u skupini predstavlja Island, smiješno je što Čačić uopće traži alibije. Da ima imalo vjere u sebe, garantirao bi prvo mjesto!
