sport.ba @sport.ba
Danas su, više nego ikada u povijesti, trenerski superstarovi na razini ili čak iznad svojih najboljih vedeta u pogledu popularnosti.. Guardiola, Mourinho, Ancelotti, Simeone ili Klopp su redom imena koja su na ovaj ili onaj način zaludjela nogometnu scenu u proteklom desetljeću. Ipak, ima jedan tip koji na mala vrata radi strašan posao. Zove se Lucien Favre i danas je vjerojatno najpodcjenjeniji trener na svijetu.
Otac legende okončao karijeru
Rođeni Švicarac iz malenog sela u frankofonom području te zemlje tijekom igračke karijere bio je poprilično cijenjeni playmaker. 25 godina dugačka karijera u Lausannei, Xamaxu (istom onom s kojim će Ćiro 20 godina kasnije ispasti iz lige) i Servetteu doživjela je tek jednu internacionalnu sezonu, onu u francuskom Toulouseu. Malo preko 300 nastupa i 72 gola bili su dovoljni da ga poguraju u nacionalnu vrstu, a jedini pogodak tamo zabio je na svojem debiju post-cruijffovskoj Nizozemskoj. Iako će tek kao trener kod dijela javnosti zavrijediti bipolarnu dijagnozu, još je kao igrač bio jedan od najomraženijih cimera na gostovanjima. Razlog je bio vrlo jednostavan – konstantni razgovori i „pilanja“ sugovornika nogometom nastavili bi se dugo u noć, dok suigrač prisiljen to slušati ne bi klonuo snagom. Kasnije su brojni rekli da su baš u tim noćnim peripetijama uvidjeli zametak trenerske ingenioznosti. Karijeru je okončao nakon loma noge, a njegov krvnik bio je ni više nego manje Pierre-Albert Chapuisat, otac jedne od najslavnijih napadača u povijesti Borussije Dortmund, kluba s čijim će imenjakom doživjeti najveće laude svoje karijere.
Rani uspjesi
Nakon kratke karijere u omladinskim kategorijama lokalnih klubova, vodeća pozicija u akademiji Xamaxa koji je u to vrijeme bio smatran najboljim inkubatorom švicarskog nogometa lansirala ga je u vode u kojima i danas pliva. Prvo odredište bio mu je Yverdon-Sport, klub koji danas pleše na granici švicarske druge i treće lige, a pod njegovim je vodstvom u drugoj sezoni klub došao do prve lige, a godinu iza toga zamalo i osigurao europska natjecanja što je i danas najbolji klupski rezultat. Iduća postaja bile su nešto poznatije Servette, a uz osvojeni kup, klub je dobio i internacionalnu dimenziju izbacivši u Kupu UEFA-e tada renomiranije klubove poput Slavije Prag, Zaragoze i Herthe.
Ono najbolje tek je slijedilo, preuzevši Zurich najprije je osvojio kup protiv Luzerna, a sezonu iza toga okončao je 25-godišnju sušu naslova prvaka u jednoj od najuzbudljivijih završnica švicarskog nogometa. Basel , tada mnogo jači klub, predvođen našim Petrićem i Delgadom u napadu dočekao je Zurich s tri boda prednosti u posljednjem kolu lige. Dobro je počelo za goste kada je Keita doveo Zurich u vodstvo, ali Basel je bio bolji. I promašivao je, sve do 73. minute kada je Petrić sjajnim slobodnim udarcem vratio stvari na početak i svoju momčad opet u „živoj tablici“ gurnuo na prvo mjesto. Igrala se 93. minuta, a jedna naizgled kontrolirana situacija završila je centaršutom u Baselov šesnaesterac gdje je Rumunj Iulian Filipescu postavio nogu i donio svojoj ekipi naslov u nestvarno uzbudljivoj završnici. Zurichova tadašnja ekipa bila je najmlađa koja je osvojila švicarsko prvenstvo u posljednjih petnaest sezona, a Favre je svoje umijeće prepoznavanja mlađih igrača demonstrirao već tada, davši šansu golobradim mladićima poput Inlera, Džemailija i Raffaela. Iduća postaja morala je biti veća scena. A postoji li bolja liga za studioznog trenera od Bundeslige?
Boom u Berlinu
2008. je godina, Bayern se nalazi u krizi identiteta, svi tradicionalni njemački velikani su u tranzitnom razdoblju i berlinska Hertha, sa Šimunićem i Friedrichom u obrani, Pantelićem i Voronjinom u napadu i Favreom na klupi došla je u šansu osvojiti prvi naslov u klupskoj povijesti. U jednom trenutku čak i prvi na tablici, držali su se do pretposljednjeg kola kada su remijem sa Schalkeom dali Wolfsburgu prednost koju nije ispustio. I dok se javnost natjecala u pohvalama briljantnoj pripremi utakmica protiv Bayerna, a predsjednik nudio doživotan ugovor, Favre je neobjašnjivo brzo doživio totalni kolaps.
Odlazak Šimunića, Voronjina i Pantelića i jedan od najgorih startova u Bundesligu u klupskoj povijesti (šest poraza u prvih sedam kola) nagnali su ga da otiđe iz Berlina. I tada je bilo pitanje radi li se o ispravnoj odluci ili bježanju trenera koji se prvi put u životu našao u borbi za goli opstanak. I dok je Hertha bila sve samo ne financijski moćna u odnosu na ligaške rivale, otišao je u još manju sredinu. Nekoć veliku i slavnu, a posljednjih 20 godina apsolutno blijedu, Borussiu Mönchengladbach.
Remek djelo
Preuzevši ih na dnu ljestvice 12 kola prije kraja, prvu sezonu posvetio je kratkoročnom spašavanju, ali vrlo brzo nogometna je Europa vidjela jedan od najboljih proizvoda. Za razliku od ostatka Bundeslige koji su u to vrijeme postajali pioniri presing-nogometa poput Borussije Dortmund, Bayerna ili Leverkusena, Mönchengladbach je svoju igru orijentirao na tipičnom 4-4-2 zonskom bloku u sredini terena. Cilj je bio natjerati suparnika na bok s loptom, a onda ga s pripadajućim bekom, krilom i napadačem na toj strani pritisnuti i iskoristiti prazninu iza leđa suparničkom beku koji je uglavnom bio meta Favreovih zamki.
Klub je igrao najbolji kontraški nogomet u Europi, a već u drugoj sezoni senzacionalno je došao do četvrte pozicije i Lige prvaka, pritom pružajući šansu Marcu Reusu, Andreu Ter-Stegenu i Granitu Xhaki, igrače koji su vrlo brzo došli na vrh liste svih svjetskih skauta. Jednostavna i brza, dinamična i ofenzivna igra s puno protrčavanja i sitnih kombinacija plijenila je pažnju javnosti, a donosila plodove protiv kudikamo snažnijih sastava.
Za razliku od drugih klubova koji su riskirali i slijedili trendove, Favre je jednostavnim zakonom ponude i potražnje zaključio kako je pozicijski, zonski nogomet (jasno, u puno dinamičnijoj inačici od one tradicionalne) najbolji lijek za frenetično brzu Bundesligu. Veliki Zdenek Zeman, kada je po drugi put preuzeo Romu, a cijela Italija pričala o utakmicama koje završavaju 4:3, rekao je kako je samo jedan klub uzbudljiviji od Rome – to je, pogodili ste, Borussia Mönchengladbach.
Nakon dvostrukog petardiranja Bayerna u prvoj sezoni pod Her Juppom, stigla je i malo slabija druga u kojoj je klub završio tek kao osmi, ali već iduće sezone uslijedio je povratak u vrh Bundeslige i proboj u Ligu prvaka. U skupini smrti s Manchester Cityem, Juventusom i Sevillom ostali su bod iza Španjolaca koji će kao treći otići u Europsku ligu i ponovo ju osvojiti. Povremene kritike uzrokovane velikim očekivanjima koje je sam postavio, Favre nije podnosio najbolje. Nakon derbija s Kolnom u drugoj sezoni, odbio je izaći pred kamere zbog novinara koji je propitkivao odluku dovođenja Kramera, rekavši dotičnom kako pojma nema o nogometu. Ljubav s novinama je pukla, a pola godine nakon ovoga Kramer je započeo utakmicu za Njemačku u finalu Svjetskog prvenstva. Prodaja najboljih igrača, ozljede veterana i poraz na startu prošle sezone značio je i konačni rastanak s klubom od kojeg je učinio hit. Everton ga je htio, dugo otezao, ali njemu se nije dalo više čekati Godota. Nice, klub iz prekrasnog grada s bogatim kineskim vlasnikom, učinio mu se kao dobra ideja.
Povratak otpisanih
A ispala je kao još bolja. Nakon deset odigranih kola, Nice se nalazi na prvom mjestu tablice, s 4 boda ispred Monaca i 6 ispred Paris Sheik Germaina. Trijumfi u ogledima s Lyonom, Monacom i Marseilleom govore kako za vrhunski start nije zaslužan lagan raspored, već je Favre i u novoj epopeji izgradio izrazito funkcionalnu momčad, pritom prikazujući sposobnost prilagođavanja. Momčad najčešće igra u sustavu s tri braniča među kojima se nalazi i otpisani Dante, dok je najistureniji čovjek kralj svih otpisanih igrača Mario Balotelli, silno talentiran napadač čiji mentalni kapaciteti jednostavno odudaraju od potreba vrhunskog sporta. Dosad ga Favre nije imao straha zamijeniti ili staviti na klupu i zasad plutajuću minu u svlačionici uspješno drži na kursu najboljem za momčad, budući da Balotelli proživljava novu igračku mladost i nada se povratku među Azzurre.
Put do titule je težak, dugačak i trnovit, a Ligue 1 je i dalje liga PSG-a i ostatka. Ali idući put kada bacite pogled na ljestvicu i učini vam se da Nice radi dobar posao, znajte tko je arhitekt iza cijele priče. Lucien Favre, najpodcjenjeniji trener na svijetu.
