sport.ba @sport.ba
Do početka Olimpijskih igara u Riju ostalo je točno šest mjeseci. Igre počinju 5. kolovoza i trajat će do 21. kolovoza.
Kad je prije sedam godina domaćinstvo 31. Olimpijskih igara dodijeljeno Brazilu, rijetki su bili oni u toj južnoameričkoj zemlji koji odluku nisu dočekali s oduševljenjem. U to vrijeme Brazil je bio zemlja s nevjerojatnim ekonomskim progresom, a prije samo tri godine brazilsko je gospodarstvo važilo za šesto najprosperitetnije na svijetu, pretekavši i Veliku Britaniju.
Brazilsko gospodarsko čudo bilo je razlog kandidaturama za SP 2014. i OI 2016.
Nafta je bila jedan od glavnih faktora brazilskog gospodarskog čuda. Zbog otkrića cijelog niza bogatih naftnih polja uz samu obalu, Brazil je postao deveti najveći proizvođač nafte, a dugoročni plan bio je ubaciti se među pet najbogatijih.
Opijeni mirisom novca, brazilske su vlasti odlučile organizirati najveće sportske manifestacije, planiravši Brazil predstaviti svijetu kao obećanu zemlju te novu političku i gospodarsku velesilu. A kao što je povijest pokazala, za naciju u usponu nema bolje reklame od Olimpijskih igara ili Svjetskog nogometnog prvenstva.
Vlada Brazila optimistički je planirala kako će samo Svjetsko prvenstvo u nogometu donijeti nešto manje od 100 milijardi dolara u državnu blagajnu, a da će sagrađena infrastruktura donositi profit u desetljećima koje dolaze. Međutim, u računici su se malo zaigrali. Naime, u vrijeme kandidatura nitko nije mogao predvidjeti da će Brazil koncem 2013. zahvatiti recesija, prva od globalne recesije prije šest godina.
Očajna organizacija Mundijala i ekonomska recesija Brazil su dovele na rub bankrota, a Igre su pred vratima
U dobroj mjeri krah brazilske ekonomije posljedica je i očajne organizacije Svjetskog nogometnog prvenstva, koje je uvelike narušilo poslovnu aktivnost u zemlji. Čak ni pojačana zarada od turizma nije mogla zaustaviti neizbježno. Zanemarena je činjenica da se ekonomski rast preko organizacija sportskih priredbi gotovo nikad ne ostvaruje. Ako profita i ima, on uglavnom kapa u džepove investitora u infrastrukturu, dok obični građani od cijelog spektakla nemaju nikakve opipljive koristi. Olimpijske igre u Ateni 2004. i situacija u kojoj se Grčka našla nakon njih trebali su poslužiti kao pouka, no Brazil je na tom zadatku pao.
Megalomanske investicije za SP Brazil će plaćati desetljećima
Posljedice Mundijala 2014. Brazil će plaćati godinama. Oko pola predviđenog budžeta za organizaciju potrošeno je na izgradnju novih stadiona, a samo obnova Maracane u Riju koštala je oko 500 milijuna dolara. Tri milijarde dolara izašao je trošak gradnje pet novih i obnove sedam starih stadiona, što je čak tri puta više od predviđenog i cijene koju je platila Južna Afrika za Svjetsko prvenstvo 2010. godine. Upravo na tom primjeru vidimo sličnost s Atenom 2004.
A riječ je o investicijama koje se nikada neće isplatiti, štoviše, bit će samo breme novim naraštajima. Brasilia uopće nema ozbiljan klub, a sličan je problem i u Manausu i Cuiabi.
Na organizaciji svjetskih nogometnih prvenstava jedini pravi profit uzima FIFA. Naime, svi troškovi prebacuju se na domaćina, a FIFA je pritom oslobođena i plaćanja poreza. Prema procjenama ekonomskih stručnjaka Brazil je samo na račun poreza ostao bez 300 milijuna eura.
Čak je i Svjetsko prvenstvo u SAD-u 1994., inače jedno od najbolje organiziranih i drugo najgledanije po broju plaćenih ulaznica u povijesti (odmah iza SP u Njemačkoj 2006.), nabilo ogromne gubitke gradovima domaćinima.
Organizator nikad ništa ne zaradi, to je staro pravilo i danas nitko razuman ne želi Igre
Ukratko, nekada je organizacija jednog takvog globalnog megaspektakla poput Igara ili Svjetskog prvenstva u nogometu bila stvar prestiža, čast, danas je to pothvat u koji se nitko razuman ne želi upuštati.
Kao ''vrag od tamjana'' od organizacije takvih događaja bježe i puno bogatije i sređenije zemlje od Brazila, koji je domaćin dva puta u samo dvije godine i uslijed najveće ekonomske krize u posljednjih nekoliko desetljeća.
Hamburg je posljednji u nizu gradova koji su odustali od domaćinstva Ljetnih olimpijskih igara 2024. godine. Hamburg je predao kandidaturu, ali je 51,6 posto građana na referendumu zaokružilo ne. Od domaćinstva su još prije odustali Istanbul, Madrid, Doha, Berlin, Baku, Guadalajara, St. Peterburg i Boston. Razlozi odustajanja su bojazan od terorizma i strah od financijskoga kraha.
20 milijardi eura su koštale Ljetne igre u Londonu prije četiri godine, dok je Putin u Sočiju 2014., samo da pokaže svijetu svoju moć, na Zimske igre potrošio nevjerojatnih 51 milijardu eura.
''Ne mogu riskirati novac poreznih obveznika. Odbijam ugroziti budućnost grada'', obrazložio je odustajanje od kandidature gradonačelnik Bostona Marty Walsh, poučen rashodima Igara u Atlanti 1996.
Ipak, što je tu je, pred Rijom nema uzmaka i u ovih šest mjeseci moraju napraviti sve što mogu kako bi Igre protekle u redu. Većina objekata ipak je dovršena, tu problema ne bi smjelo biti, no neka pitanja i dalje su ostala visjeti u zraku.
Problemi s podzemnom željeznicom, zagađenosti u zaljevu Guanabara, epidemija zica i obračuni s narko kartelima
Zbog korupcijske afere otprije dvije godine kasni izgradnja podzemne željeznice do olimpijskog parka, a velik problem je visok postotak zagađenosti u zaljevu Guanabara, gdje će održati natjecanja u veslanju i jedrenju, a koji je desetljećima služio kao kanalizacija svih nekoliko milijuna stanovnika Rija.
Na pripremnim veslačkim turnirima navodno se razboljelo čak 13 članova američke veslačke reprezentacije, a gradonačelnik Rija Eduardo Paes rekao je da će testirati vodu na viruse samo ako mu to narede čelnici MOO-a.
I kao da problema za Brazilce nije bilo dovoljno, posljednjih dana se pojavio novi. Naime, Brazil je epicentar epidemije virusa zika kojeg prenose komarci i kojeg je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) okarakterizirala kao globalnu prijetnju. Kako se počelo uvelike špekulirati oko mogućnosti da Igre budu čak i otkazane, povodom toga se oglasio čak i brazilski ministar sporta George Hilton, koji je rekao da to nije tema o kojoj se treba uopće raspravljati.
''Brazilska vlada je u potpunosti posvećena tome da osigura uvjete kako bi se igre u Riju 2016. održale u atmosferi sigurnosti i spokoja'', rekao je Hilton i dodao je kako WHO nije zabranio putovanja zbog virusa zika, nego je samo savjetovao trudnicama da to ne čine bez prijeke potrebe. Također je istaknuo da će u periodu održavanja igara u Brazilu biti hladnije vrijeme jer je tada zima, što će smanjiti broj komaraca.
Optimist je i gradonačelnik Rija Eduardo Paes.
''Uvjeren sam da će Igre biti najbolje u povijesti. Moramo učiniti sve da se građani Rija, Brazila i cijele Južne Amerike ponose Igrama'', poručio je svijetu.
Međutim, priznao on to ili ne, pred Paesom su besane noći.
Brazilci već sada postavljaju pitanje tko će sve to platiti. Troškovi su jako narasli, a nad Igre su se nadvile i velike korupcijske afere u kojima su nestale goleme količine državnog novca. Vrijednost domaće valute reala jako je izgubila na vrijednosti. Velika većina računa iz kojih se financiraju Igre je u dolarima, pa proračun od 7,4 milijarde reala, koji je prije tri mjeseca vrijedio dvije milijarde eura, sada vrijedi samo 1,7 milijardi eura.
Taj iznos odnosi se samo na troškove organizacije, svečanost otvaranja i zatvaranja, smještaj, prijevoz i vođenje Igara, a ne za investicije u infrastrukturu.
Kakvi financijski problemi muče organizatore, potvrđuje prijedlog čelnika Organizacijskog odbora Marija Andradea da nacionalni olimpijski odbori sami snose troškove klimatizacije u olimpijskom selu, gdje je već uklonjeno pola predviđenih televizora. Ponosni Brazilci ipak su odbacili ideju o naplaćivanju struje za klima-uređaje. Povećao se broj volontera na čak 70.000, dok u medijima svi redom pozivaju na umjerenost i smanjenje troškova.
Također, pitanje sigurnosti jedno je od ključnih. Brazilska vlada počela je provoditi tzv. program pacifikacije, odnosno, ušla je u otvoreni sukob s narko kartelima, koji su godinama terorizirali ovu južnoameričku zemlju. Kad tome pridodamo i bojazan od terorističkih napada, ne čudi da je brazilska vlada najavila skoro 100 tisuća policajaca i vojnika, koji će štititi sigurnost. No, i to košta.
Mantra će biti skromnost, a za uzor su uzete Igre u Barceloni 1992.
''Moj uzor su Igre u Barceloni 1992., te su Igre po mjeri naše zemlje jer se ne namjeravamo nositi s grandioznošću Sydneya, Pekinga ili Londona. Naš cilj su Igre sa srcem i razumnim troškovima koje će privući veliki broj tutista u naš grad", kazao je gradonačelnik Paes, svjestan da je država u ekonomskoj krizi.
Brazilci su sportska nacija i nema sumnje da će oni dati sve od sebe da Igre prođu u najboljem redu, no ostaje pitanje što će se dogoditi kad se svjetla reflektora pogase i kad se bude morao platiti konačni račun. Odnosno, bolje je pitanje tko će ga na kraju platiti.
